Danas smo zapravo planirali napisati recenziju jednog loirskog chenina koji, eto, u šestoj godini života dostiže punu zrelost, i koji predstavlja apsolutno nevjerojatnu vrijednost za novac. No, kako smo u zagrebačkom Vinodolu, na laganom i finom podnevnom ručku naletjeli na Pošip Nericu iz 2015. godine, morali smo se predomisliti. Nerica iz 2015. jedno je od najboljih dalmatinskih bijelih vina uopće.
S etiketom Nerica , iza koje stoji tridesetogodišnji Korčulanin Jakša Krajančic, prvi smo se put susreli početkom godine, kad smo kušali njihovu prestiżnu etiketu Mindel, nazvano po vrhunskom vinogradarskom polożaju. Mindel je po mnogočemu vrlo dobro, ali definitivno preteško i pomalo neusklađeno vino: dobar pošip prirodno je aromatičan, te ga ne treba dodatno koncentrirati ni dovoditi blizu 15 posto alkohola.
Lanjska, bazična Nerica, znatno je uspjelija od puno skupljeg Mindela. Ona je bogato mirisna, snażna, topla, esencijalno dalmatinska, ali je istodobno optimalno čista i svjeża. Kombinacijom punine, bogatstva i vrućeg otočkog terroira s jedne, te svjeżine i čistoće s druge strane, Nerica iz 2015. postaje model za masovnu proizvodnju dobrih pošipa, baš kao što su prije desetak godina Coronica i Kozlović oblikovali modele za stilizaciju istarske malvazije.
Decanterov komentator Andrew Jefford u podnaslovu srpanjske kolumne napisao je: “Kad pijemo čašu vina, możemo osjetiti mjesto odakle dolazi”. U čaši Nerice iz 2015. doslovno możemo osjetiti ljeto u Dalmaciji.
OSOBNA ISKAZNICA
Gastronomska preporuka Ovo smo vino probali uz pljeskavicu, s kojom se herojski nosilo. Ipak, optimalna je opcija bijela riba s gradela. Ili vrlo snažni, zreli sirevi.
