Ove nedjelje popodne na terasi hotela Adriatic u Rovinju nije bilo ni jedne slobodne stolice ni naslonjača, pa smo morali sjesti unutra u Caffe Adriatic, poznat po skoro enciklopedijskom izboru whiskeya. Ondje su nam rekli kako je sada malo veća gužva jer se sprema oluja (koja je nakraju izostala), ali da je hotel i inače prilično dobro popunjen. “Dobro popunjen” čisti je eufemizam. Na Adriaticovim web stranicama piše, naime, da se prva soba oslobađa tek 23.rujna. Za točno dva mjeseca.
Adriatic je, dakle, već sad rasprodan do početka jeseni, premda cijene smještaja počinju s nekih tristotinjak eura. Okej, Adriatic je mali hotel, sa samo 18 soba i apartmana, i to u prenatrpanom Rovinju, ali se svejedno radi o uspjehu jednog inteligentnog i gotovo bezuvjetno dosljedno realiziranog koncepta.
Adriatic je otvoren početkom srpnja lanjske godine. Bili smo, valjda, među prvim gostima i cijeli projekt nas je odmah fascinirao. Predsjednik Maistre Tomica Popović i njegovi suradnici uspjeli su od stare vrijedne zgrade na vrlo dobroj lokaciji, napraviti veličanstveno luksuzan i uzbudljiv hotel s prilično nezaboravnim identitetom. Adriatic je sve ono što hrvatski luksuzni hoteli nisu: usluga je prijateljska, ali i ultraljubazna i efikasna, dizajn vrišti ali prigušeno, te se skladno nadopunjava s originalnom arhitekturom.
Sobe su uređene tako da izazovu dojam da vas žele razmaziti i zabaviti. Svaka soba ima knjigu u kojoj gost može upisati svoje uspomene na boravak u hotelu i ostavlja je idućem gostu… Arhitekti su bili ograničeni izvornom veličinom soba ali su mnoga rješenja napravljena s odličnim osjećajem za detalje: poput dva velika televizora naslonjena jedan na drugi tako da TV možete gledati i iz kreveta i iz naslonjača u ddrugom dijelu sobe; ili tematskih morskih natpisa na predmetima u kupaonici koji su istodobno romantični, nostalgični i ekološki kako već i očekujete odgojeni desecima sličnih poruka u hotelskim kupaonicama.
Od djela hrvatskih suvremenih umjetnika i dizajnera do mozaika na podu sjajne walk-in kupaonice iz koje uopće ne želite izići. A može vam se dogoditi i da ne uspijete, jer je okrugla kvaka na jako teškim vratima kupainice dosta neupotrebljiva ako su vam ruke, recimo, masne od kreme. Netko vas mora otvoriti izvana. Dio soba u Adriaticu gleda na trg i na mol s brodovima, zvukovi i pogled su nas asocirali na pogled iz sobe venecijanskog Danielija koja je, usput govoreći, bila značajno neudobnija od Adriaticove.
Tomislav Popović osobno je vodio renoviranje Adriatica čiji redizajn potpisuje studio 3LHD, hoteći napraviti luksuzni gradski hotel palaču, gdje će ljudi željeti boraviti preko ljeta, neovisno od toga što Adriatic zbog svoje središnje gradske lokacije ne može imati plažu, i što nema bazen.
I zaista, Hrvatska je, poslije Esplanade, dobila prvi svoj hotel palaču prave visoke kategorije, koja odlično funkcionira i koja se može mjeriti sa svjetskim hotelima sličnog žanra i slične klase. A Rovinj je dobio mjesto koje ga uzdiže kao destinaciju, i koje je postalo središnjica gradskog javnog života. Adriaticov bar odlučio se za dosta mudru politiku cijena i ne pretjerivati. U hotelu koji usitinu jest dobar barem kao zagrebačka Esplanada, čaša vina košta 29 kuna, čaša šampanjca 85 kuna, dok kokteli stoje između 60 i 75 kuna: cijene su, dakle, niže nego u dubrovačkim uličnim kafićima. Jedini je Adriaticov ozbiljni problem bila Brasserie, zamišljena kao posveta pariškom stilu posluživanja rakova i školjki (veliki ovali na nekoliko razina puni uglavnom sirovih škampa, jastoga, kamenica i tko zna još čega), ali koja lani nije dobro funkcionirala zbog uistinu amaterskih tehničkih pogrešaka u kuhinji.
Ove nedjelje nismo stigli provjeriti je li se stanje poboljšalo, što bi bilo prilično važno za hotel koji je u svemu drugom iznad goleme većine svojih hrvatskih konkurenata. Primjer Adriatica, mjesta gdje se osjećate toliko ugodno, da želite što dulje ostati kao što to gosti na prepunim terasama i čine, primjer je promišljanja destinacije, valoriziranja vrijednosti starih gradskih palača, poštovanja činjenice da gosti stalno žele više te, napokon, odlične realizacije cijelog projekta. Pa nam lani nije bilo teško hodati tridesetak minuta od Adriatica do lijepo uređenih i funkcionalnih plaža ispod hotela Monte Mulini i Lone, koje Adriatic stavlja na raspolaganje gostima.
