Kult Plave Kamenice u iduća će tri dana objavljivati opsežni, ali vrlo selektivni vodič kroz zagrebačke restorane, bistroe, barove, kafiće, slastičarne i vinoteke, podijeljene po glavnim gradskim kvartovima. Prva dva dijela pratili smo tramvajsku liniju jedanaestice, odnosno ulice paralelne s njom: u ovom nastavku su Maksimir i Petrova, Maksimirska i Kvatrić, Martićeva do Meštrovićeve Džamije i Vlaška do Draškovićeve. U drugom dijelu vodiča bit će lokali u staroj Vlaškoj i strogom centru grada. U zadnjem nastavku, u utorak, bavit ćemo se kvartovima od Ilice i Tuškanca do kvartova izvan ove glavne gradske linije istok-zapad, od Folnegovićeve preko Trešnjevke do Malešnice.
Ab Ovo, Bukovačka 27
Ab Ovo, smješten u bloku zgrada na uglu Petrove i Bukovačke, s dobrim pogledom na Maksimir, jedan je od najuspješnijih bistroa u gradu, s prilično fanatiziranom, stalno rastućom publikom. Uz jako finu hranu mladog Filipa Horvata, valja još jednom upozoriti na iznimno povoljne cijene vina, kao i na činjenicu da se skoro sva domaća vina toče na čaše.
Duksa, Duknovićeva 4
Jedna od boljih i popularnijih zagrebačkih pizzeria pripada Karijolinoj školi pizze: tijesto je tanko i puno velikih mjehura. Duksa, koja se nalazi u bloku zgrada iza Ab Ova, idealan je primjer kvartovskog lokala koji su gosti prepoznali još prije nekoliko godina, pa je uglavnom stalno puna.
Konoba Dida, Petrova 176
Smještena pri kraju Petrove prema Maksimiru, konoba Dida ima vrlo dugu prošlost. Primjerice, još davne 2000. Dražen Budiša, kao kandidat za predsjednika Republike, ondje je organzirao večeru za novinare. Danas je Dida jedan od preostalih klasičnih zagrebačkih ribljih restorana: čim se spustite u Didin suterenski prostor, naletjet ćete na vitrinu s uglavnom vrlo dobrom svježom ribom. Dida redovito drži i kamenice, što je važno istaknuti, jer upravo ulaze u punu sezonu. Vinska lista je sasvim solidna. Dida je, naravno, skup, jer je i bijela riba skupa.
Kim’s Coffee, Petrova 21
Kim’s Cofee najugodniji je kafić u Petrovoj, doduše u vrlo lošoj konkuenciji. Kim’s Coffee nalazi se blizu rotora koji razdvaja Domjanićevu, Petrovu, Srebrenjak i Zelenjak. Odmah iznad tog raskrižja svojedobono je radio riblji restoran Rovinj, a kuću do Kima u devedesetim je zauzimala vrlo popularna zagrebačka ekspozitura dubrovačkog restorana Orsan Gverović. Danas je Kim maštovito uređen, ali s preslabim izborom pića, i jedini tračak pristojnog ugostiteljstva u tom dijelu Petrove.
Lokin, Maksimirska 111
Lokin, udaljen par kuća od križanja Bukovačke i Maksimirske, jedan je od najpopularnijih kafića u istočnom dijelu grada. Lokin je poznat po tome što gostima redovito dijeli svježe voće, kikiriki, a katkad i sasvim solidne sendviče. Izbor piva nije mali, ali bi morao biti specifičniji, no u Lokins e prije svega dolazi zbog izrazito prijateljske atmosfere.
Pani, Maksimirska 66
Pani je skoro stalno pun, što najbolje govori o uspješnosti koncepta: superjeftini wrapovi s jestivim i uglavnom svježim punjenjem, atraktivna velika bezalkoholna pića za klince, nešto koktela i craftova za odrasle, mlado, pametno i brzo osoblje i evo uspjeha. Pani je jedan do rijetkih primjera trijumfa koncepta u zagrebačkom ugostiteljstvu.
Orijent, Maksimirska 34
Orijent je velika, klasična zagrebačka gastronomska institucija. Radi se o jednoj od najboljih slastičarnica u Hrvatskoj, te sasvim sigurno o najboljem proizvođaču sladoleda i kesten pirea u Zagrebu. Svi su Orijentovi proizvodi ručno napravljeni, što zbunjuje nekvalificirane ocjenjivače, pa je nedavno jedan njihov sladoled prošao lošije od masovnog industrijskog sladoleda jer siroti recenzenti nisu znali prepoznati po čemu se tzv. artizanski sladoled od prirodnih sastojaka razlikuje od sladoleda izrađenog od praška. Orijent je, u svakom slučaju, najvažniji i kvalitetom najuzorniji lokal u cijelom istočnom dijelu Zagreba, do Kvaternikova trga.
Dvorište, Maksimirska 31
Dvorište zaista ima sjajno, veliko, duhovito uređeno dvorište, gdje se satima može sjediti i ispijati neki od brojnih, nediskriminativno nabavljenih craftova. Interijer je, nažalost, pomalo depresivan. Dvorište je smješteno u prostoru gdje se prije rata nalazio jedan do brojnih dosadnih zagrebačkih socrealističkih buffeta, kojima je Maksimirska posebno obilovala.
Leone, Kvaternikov trg 11
Leone je najbolji kafić u istočnom dijelu Zagreba, do Kvaternikova trga. Par koraka udaljen od ulaza na sjajnu tržnicu Kvatrić, Leone kuha izvrsne kave, drži puno dobrih domaćih piva i toči vrlo dobre francuske pjenušce za 20 kuna po čaši. I naravno, do tri popodne stalno je pun.
Budweiser, Heinzelova 17
Pivnica Budwesier fenomen je zagrebačkog ugostiteljstva. Ondje uporno, baš svakodnevno, objeduju valjda svi zaposleni između Zvonimirove i Kvatrića, plus mnogo susjeda, plus gosti koji dolaze u ovaj dio grada samo zbog Budweisera.
U petak oko ručka stvorila se tolika gužva, da su se i jednostavna jela poput salata trebala čekati tridesetak minuta. Glavni Budweiserovi argumenti su izvrstan roštilj i jako niske cijene skoro sve druge hrane. Čini se, međutim, da je Budweiser odlučio krenuti upmarket; ovog smo petka na crnoj ploči zatekli sabljarku, dok već nekoliko vikenda reklamira gulaš od srnetine. Prezentacije su sve urednije i atraktivnije.
Finjak, Vlaška 78
Finjak se nalazi u malom food atriju blizu policijske stanice u Vlaškoj. Finjak je okružen Galovićevim kulenima, trgovinom istočnjačke hrane i dućanom s otočkim sirevima. Finjak je krajnje pristojan i veseo kafić, s korektnom ponudom piva i vina, gdje se subotom navečer povremeno održavaju vinske promocije. Atmosfera u vrtu spada među ugodnije u gradu.
Mali bar, Vlaška 63
Bistro Ane Ugarković u vibrantom prolazu preko puta Importanne Galerije, u punoj je natjecateljskoj formi. Gospođa Ugarković kuha maštovito, osjećajno, svježe, ukusno i ultrasezonski. Riječ je, svakako, uz Ab Ovo, o najboljem restoranu na cijelom potezu od Maksimira do Draškovićeve . Šteta je jedino što se Mali bar barem malo ozbiljnije ne pozabavi vinima.
Karijola, Vlaška 63
Kat iznad Malog bara smještena je druga Karijola, ispod čije je terase zeleni vrt sa začinskim biljem gospođe Ugarković. Karijola je, naravno, apsolutni hrvatski šampion u žanru thin-crusted pizze iz krušne peći, koju često nazivamo i njujorškom pizzom. Fascinanto je da je Karijola poslije toliko godina (prva se otvorila početkom 200-tih na Trešnejvci), zadržala visoku kvalitetu i određenu vitalnost.
Vintessa, Vlaška 63
Desno od ulaza u Anin i Karijolin pasaž koji vodi sve do Rubetićeve na Šalati, smjestila se mala vinoteka Vintessa, s dobrim izborom teže dostupnih domaćih vina (Bura, Benmosche, Claijev Brombonero), te s ponešto zanimljivih uvoznih buteljki po korektnim cijenama, od Barola do šampanjaca.
Kod Pere, Rubetićeva 25
Na samom vrhu Schlosserovih stuba nalazi se legendarna gostionica Kod Pere, čiji pokojni utemeljitelj Pero Miladin spada među najvažnije zagrebačke i hrvatske ugostitelje. Posao je preuzeo sin g. Miladina, kuhinja se modernizirala, hrana je sve bolja i bolja (preporučujemo pečenu patku i pašticadu), prodaju se craftovi… Tako da se Kod Pere više ne dolazi samo zbog sentimentalnih, nego i zbog kulinarskih razloga. Mlađi gospodin Miladin trebao bi se malo više pobrinuti oko vina: prilikom zadnjeg posjeta zatekli smo desetak bijelih buteljki kako se kuhaju na srpanjskim temperaturama.
Verde, Martićeva 63
Verde je prilično spektakularan bar u dijelu Martićeve bliže Kvaternikovu trgu, koji nudi desetine ginova, pregršt vrhunskih vina na čaše, uključujući čak i buteljke Angela Gaje, pa nešto solidnih piva, lijepe tramezzine, talijanske deserte i korektne plate s pršutom; uskoro im, štoviše, stiže trogodišnji San Daniele, što će dodatno podignuti Verdeovu gastro ponudu. Kad se Verde otvorio pitali smo se hoće li tako ambiciozan lokal uspjeti u relativno mirnom kvartu. No, Verde je srećom iz dana u dan sve puniji.
Zlatna Školjka, Martićeva 51
Par kuća od Verdea prema gradu, već dugo radi druga verzija Zlatne školjke. Ona prva, iz 80-tih i 90-tih godina, bila je prilično vjeran primjer zapuštenog državnog ugostiteljstva, dok je sadašnja, naprotiv, pametno osmišljena i konzekventno uspješna. Međutim, njeno se okruženje u posljednje vrijeme promijenilo, pa je na Zlatnoj Školjki red da poštujući konkurenciju podigne ljestvicu. Bakalar i prženi gavuni uvijek su fini, cijene su i dalje niske, ali bi zaista trebali osmisliti novi, ambiciozniji meni i posvetiti se malo urednijem kuhanju.
Divas, Martićeva 14f
Divas je simpatični ulični bistro naslonjen na mali lokalni park. U prvoj polovici ove godine u Divasu smo jeli sjajne currye, hrabri rižoto Stroganoff i slasne falafele. U zadnjih nekoliko mjeseci kuhinji je, nažalost, popustila koncentracija. Nadamo se da će se izvrsno uređeni Divas, prvi susjed Bookse, vratiti preciznije pripremljenoj i maštovitijoj hrani..
Vivat Wine Lovers, Martićeva 12
Vivat u Martićevoj ziasta je uzorna vinoteka: može se pohvaliti golemim izborom uvoznih i domaćih vina, malom ali dobrom ponudom sherrya, zidom punim vrhunskih whiskeya i bourbona, opsežnom selekcijom ginova, te vrhunskim istarskim maslinovim uljima Osoblje je iznimno stručno, a atmosfera redovito vesela, osobito kad se u vlasnikovu društvu ponešto popije. Vivat je ogledni primjer ekspertno- hedonističke trgovine kakvih je u Zagrebu sasvim malo.
Blok bar, Tomašićeva 13
Blok bar nalazi se u minijaturnom prostoru desno od Martićeve (kada hodate iz grada prema Kvatriću), s pogledom na Noel i Mak na konac. Vlasnici Blok bara od tih su dvadesetak kvadrata uspjeli stvoriti jedan od najpopularnijih susjedskih kafića u gradu, zahvaljujući dobroj ponudi (među prvima su u Zagrebu držali Servolo), brzom i ljubaznom osoblju, te velikoj terasi, koja se nikad ne prazni.
Noel, Dukljaninova 1.
Noel se nakon samo dva tjedna nametnuo kao najjvažniji novi zagrebački restoran za dugo vremena. Zapravo, još od Pete četvrtine Dina Galvagna koja se nalazila u istom tom prostoru. Noelova kombinacija bistrološkog kuhanja za ručak, s gastronomskim pristupom za večeru, uz odličnu vinsku listu i sjajne koktele, zasad skoro savršeno funkcionira. Zagrebu je zaista neophodno trebalo mjesto poput Noela.
Mak na konac, Dukljaninova 1
Kraljevstvo Petre Jelenić, zasluženo najcjenjenije hrvatske slastičarke, toliko je prezaposleno, da se užurbano traga za novom lokacijom. Kolači gospođe Jelenić u posebnoj su ligi, a na internetskim se forumima vode ozbiljne i strastvene rasprave o tome što je bolje u Maku na koanc, a što u Orijentu (ostale zagrebačke slastičarnice, nažalost , nisu toliko relevantne). Mak na konac jedan je od samo nekoliko zagrebačkih lokala stvarne svjetske klase.
Voncimer, Kralja Držislava 3
Voncimer se nalazi u senzacionalno uređenom podrumu Orisove Kuće arhitekture, jedne od važnijih zagrebačkih kulturnih ustanova. Nakon što prva , japansko-francuska verzija Voncimera nije uspjela, taj su prostor prezueli poduzetni Ukrajinci, koji su se zbog rata odlučili preseliti u Hrvatsku. Na eklektičnom jelovniku najviše nam se sviđaju varenici, ukrajinska tjestenina punjena mesom, te jako fini lava cake s gorgonzolom.
