Brand Dobro odlikuje se izvrsnim imenom i dobronamjernim konceptom. Kad je riječ o imenu, dobro je zaista, ideloški gledajući, najkomercijalnija moguća poruka u zemlji koja se guši u frustracijama zbog milijun loših stvari. Kad se, pak, radi o konceptu, zaista je korisno što je Marko Pipunić kao jedan od rijetkih uspješnijih slavonskih poduzetnika odlučio u toj poluopustošenoj i siromašnoj regiji pokrenuti opsežnu mesnu proizvodnju, koja bi trebala integrirati i niz manjih poljoprivrednika. Takvi, obuhvatni i veliki farmerski koncepti, Slavoniji su upravo neophodni. Kako u našem lokalnom Sparu pršut ne režu po narudżbi kupca, a vakumirani pršut ne kupujemo baš nikad, jučer smo kušali Pipunićevu pečenicu.
Ono što jest dobro oko pečenice Dobro, svakako je slatkasti okus svinjetine: kod većine domaćih masovnih svinjskih proizvoda (s iznimkom beljskih kulena, kobasice i pancete), okus mesa uopće se osjeti, nego je pokriven svim mogućim začinima i aditivima. Kod ove se pečenice prilično jasno prepoznaje delikatna slatkoća sušene svinjetine, koja nas je podsjetila na sjevernotalijanski stil suhog mesa.
Šteta je što je pečenica ipak malo previše posoljena: sol je prvi okus koji osjetite na jeziku.
Drugi problem pečenice Dobro je u teksturi. Kako su šnite skoro prozirno tanke, pečenica nema nikakvu teksturu. No, to je skoro neizbježna sudbina većine unaprijed narezanih suhomesnatih proizvoda. Dobro, sudeći po pečenici, već sada nije loše, uz očigledan prostor za poboljšanja.
