U utorak oko tri popodne opatijski restoran Laurus u hotelu Villa Kapetanović bio je pun, ali doslovno do zadnjeg stola, jedinog za koji smo mogli sjesti u kutu sale, s lijepim pogledom na Kvarner. Okej, u Laurusu su među ostalima ručali i sudionici nekog seminara ili kongresa, no svejedno, napuniti restoran po neumornom i neugodnom pljusku koji nije prestajao sve do pet ili pola šest, nije loš rezultat. Dapače. Jedan od mogućih razloga dobre Laurusove popunjenosti vjerojatno je i novi meni The Grill, što smo ga bili kratko najavili prošlog tjedna (Laurus je zadržao i stari, pretežno riblji jelovnik).
The Grill je nedavno stupio na snagu i po svom sadržaju predstavlja idealnu sliku gastronomije carnivora koji obožavaju drveni ugljen. U Grillu na pravom roštilju otvaraju kamenice, čija se mineralnost lijepo slaže sa zadimljenim notama, pa klasični roštiljski repertoar poput ćevapa i pljeskavica, pa malu, ali dosta uzornu selekciju steakova, pa piletinu iz slobodnog uzgoja, pa goveđa rebra, pa lungiće, pa naposljetku čak i posve neobične burgere od bijele ribe. The Grill je prvi restoran u Hrvatskoj u kojem smo na jelovniku naišli na burger od brancina.
U srijedu smo kušali vrlo fine kamenice, i nekoliko karakterističnih komada mesa. Pljeskavica napravljena od mješavine teletine i govedine, izvanredno je sočna i može se natjecati s najboljim zagrebačkim roštiljarnama (a nije ni mnogo skuplja). Ćevapi su također vrlo dobri, kao i tanka janjeća kobasica koja se proizvodi u jednoj mesnici u obližnjem Veprincu i koja izgledom podsjeća na sjevernoafrički merguez. Dupli teleći kotlet koji se nabavlja u južnom Tirolu spada među najbolje rezove mesa koje smo vidjeli u bilo kojem domaćem restoranu unatrag godinu ili više. Dok dobro odležani T Bone od black angusa zadovoljava kriterije ozbiljnog steakhousea. Uz steakove se serviraju kućno napravljeni barbecue umak i chimichurri. Poslije svega ovoga više naravno nismo imali snage za burger od brancina.
Laurusov Grill ujedinjuje bazične i visoke stilove pripreme mesa na roštilju: u istom se restoranu peku pljeskivice i ćevapi za vrlo prihvatljiv novac (oko šezdesetak kuna), kao i američka ili austalska govedina ili veliki dupli teleći kotleti, koji naravno ne mogu biti jeftini. Ta kombinacija bazičnog i visokog stila, uz stalnu fokusiranost na kvalitetu mesa, mogla bi se pokazati najjačim argumentom Laurusova roštiljskog menija. Uz prirodnu, kod nas gotovo genetsku neodoljivost dobrog roštilja, i uz jela koja sigurno ne pripadaju roštiljskom mainstremu poput kamenica ili burgera od brancina. Vinsku i pivsku kartu valjalo bi prilagoditi Grillovoj slasno zadimljenoj poetici.
