African Cuisine & Bar pun je bubnjeva i fotografija leoparda, slonova, zebri, lavova i nosoroga. Tu su joŠ portreti Boba Marleya i Nelsona Mandele, te desetak južnoafričkih supermarket buteljki, od kojih preporučujemo one Spierove. Nevelikim, duguljastim lokalom trešti briljantna glazba, koja se nadmeće sa zvucima gustog prometa u Gundulićevoj prije skretanja u javni garažu. Atmosfera je hektična, vesela, opuštena i posve neobavezna. Gosti si katkad sami uzimaju menije i kucaju na kuhinjska vrata da bi platili, jer isti momci, čini se, raznose hranu i kuhaju.
Osnivač African Cuisine & Bara, Nigerijac Prince Wale Soniyiki, ima vrlo zanimljivu priču. Jedan je od prvih ljudi koji su dobili azil u Hrvatskoj i jedan od vrlo rijetkih sa stalnom random dozvolom. U Hrvatsku je došao 2011. bježeći pred ratom u kojemu su mu poginula dvojica braće. Kao i većina izbjeglica iz Afrike, htio je otići u Italiju ali je brod nakon što je krenuo iz Libije promijenio kurs. Prvi posao dobio je preko jedne nevladine organizacije, a sudbina je odigrala svoje kad se pojavio u jednom HRT-ovom dokumentarcu. Kako je ispričao u intervjuu za Euronews, Princea je na televiziji slučajno vidio general Ante Gotovina, koji je tada već imao uzgajališta tuna u Biogradu na Moru. Gotovina je nabavio Princeov broj mobitela, nazvao ga i ponudio mu posao. Idućih pet godina radio je kao ribar. Onda su u Europu počele dolaziti tisuće izbjeglica iz Sirije i Afrike. “Htio sam im pomoći svojim iskustvom i znanjem jezika, pa sam napustio ribarski posao,” rekao je Prince. Htio je i nastaviti školovanje, u Nigeriji je studirao biznis, ali hrvatska sveučilišta azilante smatraju strancima, što znači da moraju plaćati studij. Prince si to ne može priuštiti. U međuvremenu, otvorio je neformalni bistro s jednostavnom, svakodnevnom afričkom hranom u kojemu namjerava zaposliti petero ljudi.
Meni se sastoji od petnaestak ili dvadeset jednostavnih jela s tipičnim afrokaripskim sastojcima poput plantana il bamije. Od mesa se koriste piletina (u curryu) i govedina s rižom, plantanima i crnim grahom. Cijene su već uobičajeno smiješne za jednostavnije zagrebačke bistroe. Ništa nije skuplje od 45 kuna, a porcije nisu male. Načelno govoreći, nismo sigurni da tako niske cijene imaju smisla, osim u slučaju vrlo masovne proizvodnje kakvu mali lokali ne mogu uspostaviti. Okusi su neočekivano dobri. Govedina je bila optimalno ljuta i puna jako voćnih nijansi, dok su prženi plantani bile baš izvrsne.
African Cuisine & Bar, brutalno jednostavno mjesto koje nema ni podmetače za tanjure i neodoljivo podsjeća na brixtonske zalogajnice, zasad je simpatičan amaterski projekt koji vrijedi podržati.
