Konoba Tramerka, smještena u zavojitoj ulici Andrije Mohorovičića među starim kućama i malim slikovitim vrtovima dva, tri reda iznad mora, postala je poznata prije mnogo godina kad je ondje kuhao Andrej Barbieri, koji je izazivao čuđenje i aplauze kombinirajući srdele i skuše sa sojinim umakom i sezamovim uljem. Današnja Tramerka, lijep i topao prostor s kamenim zidovima, nešto je konvencionalnija. Među redovitim predjelima nabrajaju se srdele na savor, razne dimljene ribe, file skuše, pa hobitnica marinirana u pivu i dovršena na grillu, dok među glavnim jelima pažnju izazivaju brudeti, gregade i orzoti , uz ponešto svježe ribe.
Nažalost, u nedjelju nije bilo sitne plave ribe pa nismo mogli naručiti miješanu plavu ribu na žaru ni punjene srdele. Ali je zato bilo jako dobrog zubaca, kojeg su pretvorili u juhu, paštetu i steakove. Pa smo prvo naručili decentno začinjenu paštetu, s jakim i čistim okusom ribe. Pašteta je bila servirana s par listova salate i matovilca koji su, međutim, ostali posve neobrađeni, što je jedna od tipičnih pogrešaka starinske rustikalne kuhinje. Staviš neko lišće na tanjur da se zazeleni, a nije te briga ima li to bilo kakav okus i može li se unaprijediti.
Dimljeni inćuni, ”kućni proizvod gazdinog prijatelja”, serviraju se srećom s izvrsnom marmeladom od luka i bez ijednog neupotrebljivog sastojka na tanjuru.
Steak od zubaca, s propisno pripremljem rostijem od krumpira, bio je skoro pa senzacionalan: snažan riblji okus, hrskava kožica i sočno, u minutu pečeno meso afirmiraju Tramerku kao lokal sa zaista dobrom hranom. Orada na žaru nije bitno zaostajala za sjajnim zubacem. U Tramerkinu korist govori i izbor ulja: Salvelin Torčol, rastočen u boce bez etikete, uljepšao nam je početak ručka. Kruh je, nažalost, prilično inferioran i nedostojan tako dobre ribe i ulja.
Tramerkina vinska politika pomalo je shizofrena. Prvo vas na ulazu dočeka mali hladnjak s Dom Perignonom i vintage Krugom. Zatim se začudite što vam nitko nije donio vinsku listu. Pa vas ljubazni konobar obavijesti da drže uglavnom mlade malvazije, da biste poslije oštrog unakrsnog ispitivanja doznali kako imaju i bijelu Burju, te da povremeno, za neka posebna društva, nabavljaju i oranže, koje inače ne drže. U Tramerki, dakle, nema vinske politike nego ondje postoji potpuni vinski kaos, koji se ne može prikriti Krugom i Perignonom. Što je šteta, jer su hrana i ugođaj zaista dobri.
TRAMERKA
Dr. Andrije Mohorovičića 15, Volosko
HRANA -4/5 VINSKA KARTA 2/5 POSLUGA +3/5 AMBIJENT 4/5
kreditne kartice Visa, Mastercard
