Kad smo prije otprilike dvije godine prvi put posjetili pizzeriju O’Hara, taj lokal na Malešnici, kvartu za koji Zagrepčani iz centra kažu da je bliže Ljubljani nego Zagrebu, uživao je u vrhuncu svoje popularnosti. O’Hara je imala status nove gradske senzacije u koju se teško ulazilo bez rezervacija, ali pizza je bila tek vrlo dobra, još daleko od odlične. Ovih je dana O’Hara ugodno popunjena ali nije prepuna, jer više nije nova i njen je hype prošao. Što je dobra vijest za goste, koji su pošteđeni pretjeranih gužvi. Još je bolja vijest da je pizza u O’Hari danas fenomenalna, neusporedivo bolja nego prije dvije godine.
Evo zašto.
Otkako se posvetila samo klasičnoj napoletani, O’Hara je uspjela postići upravo drastične pomake u kvaliteti tijesta. Rubovi naših jučerašnjih pizza imali su upravo savršene i vrlo brojne leopardove točkice, dok je tekstura rubova bila istodobno čvrsta, elastična i sasvim dostatno mekana da bi se mogla žvakati s lakoćom i zadovoljstvom. Riječ je o savršenoj napoletani, koja zahtijeva dubinsko znanje o tipovima brašna, njegovom ponašanju tijekom odležavanja, o tretmanu glutena koji daje elastičnost, kao i o temperaturi pečenja.
Nadalje, tanka sredina pizze koja je prije dvije godine ostavljala mlohavo palačinkasti dojam, sada je također elastična i kompaktna. Jučerašnje su O’Harine pizze imale upravo savršenu teksturu. Moglo bi ih se usporediti s precizno kuhanim rižotom ili optimalno pogođenom carbonarom (i jedno i drugo iznimne su rijetkosti u hrvatskom kulinarstvu). Govorimo li, pak, o aromama, pizze su sladostrasno mirisale po svježem vrućem kruhu pomiješanom sa slatkim mirisom bosiljka. Na okusu su, pak, dominirali vrlo dobri sastojci poput salame od crne slavonske svinje i ragua od slatke salsiccie, kontrastiranog gorkom rikulom i ukiseljenim jalapeñom.
Jedino je šteta što parmezan sitno ribaju umjesto da ga stružu, jer da bi strugotine pizzi dale dodatnu teksturu i orašastu notu okusa,. No, to je tek minorna zamjerka. Pizza u O’Hari uvjerljivo je najbolja otkako ondje dolazimo. Uobičajeno nezanimljiv izbor vina ojačan je vrlo dobrom Matoševićevom preklanjskom malvazijom, punjenom posebno za O’Haru.
