Okej, danas je vjerojatno svima koji se ozbiljno bave vinom jasno da je teran jedna od najvažnijih hrvatskih sorti. I jedna od onih koje mogu dati svjetski vrijedna vina. Veliki teran prvi je kodificirao Moreno Coronica. Kasnije su se pridružila braća Benvenuti sa svojim šampionskim berbama iz 2012 i 2013.godine. Među najvažnije proizvođače terana svakako spada i Franco Cattunar, premda njegov teran dolazi na tržište pod previše raznih etiketa da bi ga bilo lako prepoznati. Kabolin teran iz 2007. također je ostavio sjajan dojam. Ove se godine vodećim proizvođačima terana pridružio Marko Fakin iz motovunskog vinogorja. Gospodin Fakin lani je na DWWA dobio 95 bodova za odležanu malvaziju La Prima. Teran Il Primo iz 2015. godine možda hoće, a možda i neće postići sličan rezultat.
Fakinov Il Primo zapravo je sjajan povod za podsjećanje na nekoliko činjenica koje smo unatrag petnaestak godina naučili o teranu. Prvo, vrhunski teran ne smije se temeljiti na visokim prinosima. Teran naprosto zahtijeva vrlo, vrlo kontrolirane prinose. Drugo, teran ne mora biti prekiseo. Uz adekvatan tretman u vinogradima, teran ne mora prelaziti sedam grama ukupnih kiselina. Treće, nitko tko želi proizvesti vrhunski teran, ne smije si dopustiti zelene tanine. Zeleni tanini u teranu mnogo su gori nego u cabernetu ili plavcu. I četvrto, teranu treba vremena. Starije berbe Morena Coronice u zadnjih se godinu dana pretvaraju u velika vina, baš kao i desetak godina odležani Cattunarovi terani.
E sada, Fakinov Il Primo iz 2015. pokazuje niz značajki potencijalno velikog vina. On je prije svega očaravajući na nosu, prepun bouqueta maraski, zaokruženog s nešto dima i tercijarnih nota pečenog crnog voća i vrhunske tamne čokolade. Na okusu, Il Primo je vibrantan i veseo, s ponešto rubova koji će se smiriti u idućih godinu dana: tanini su perfektno zreli, nema šupljinu na srednjem nepcu, a završetak je baš slastan i dugo traje. No, kad Fakinov Il Primo kušate s raznim vrstama hrane, uvjerit ćete se koliko je još mlad i nestabilan. Primjerice, uz Mondovino krekere s lukom i crnim paprom poprimio je metalni okus, dok je baranjski kulen naglasio njegove kisele rubove. S druge strane, mladi parmezan istaknuo je Il Primovu duboku voćnost i slasnost, te je ovom potencijalno sjajnom vinu dao značajke umamija. Il Primo je još premlad da bismo o njemu mogli zaista točno suditi, pa smo stoga ostavili dosad najveći raspon u mogućoj konačnoj ocjeni. Uvjereni smo da je to vino trebalo ostati u podrumu još barem dvije godine, kako bi se precizno definiralo (isto vrijedi i za Benvenutijev Teran iz 2015.).
Na Vinartovu Grand Tastingu u Laubi kušali smo još nekoliko Fakinovih vina uključujući fascinantni Michel, nazvan po Markovu sinu, koji je postigao apsolutni balans između 16,5 posto alkohola, 12 grama rezidualnog šećera i visokih kiselina. Ovo senzacionalno vino proizvedeno je u mikrokoličini, dovoljnoj za tek tri stotine buteljki.
