U par godina koliko postoji, bistro Pod zidom, smješten kraj jednog od ulaza u zagrebačku tržnicu Dolac, prošao je kroz mali milijun faza: od početnog učenja restoranskom poslu, preko pogrešno ambicioznog kuhanja, preko nestabilnosti u izvedbama, do niza uspješnih vinskih večera, par sjajnih jela (file brancina s agnolottima koji je i danas na meniju), te odlično pogođenog subotnjeg ručka s finim i jeftinim kamenicama, koji će se, nadamo se, vratiti najesen kad se vrati i sezona kamenica.
Čini nam se kako se poslije svih tih promjena Pod zidom napokon stabilizirao, i to na vrlo solidnoj razini. U petak oko dva, , prije četvtfinala između Francuske i Urugvaja, svratili smo na ručak nenajvaljeni. Sjeli smo na terasu koju baš volimo. Naručili smo jednostavna tipična bistronomska jela, fritto misto i lasagne. Fritto misto od gavuna, malih trilja, kozica i lignji bio je slastan, bogat u okusima, s nekoliko različitih stupnjeva hrskavosti, baš kao da smo u nekoj dobroj sjevernotalijanskoj tratoriji.
Crna majoneza na rubovima tanjura nije bila samo dekorativni element, nego je ovom zaista izvrsnom malom jelu dala onu toliko potrebnu dodanu vrijednost koja restorane razlikuje od zalogajnica. Lasagne su se, pak, temeljile na kućnom zelenom tijestu s puno ragua od govedine i nešto bechamela. Ovaj obilni tanjur paste bio je sasvim pristojan, ali bi umaku koristilo malo dokuhavanja ili pak uporaba druge vrste rajčice, kvalitetnog San Marzana, jer je ragu ostao pomalo kiseo. No, i lasagne smo pojeli skoro do zadnjeg griza, kao i fritto misto.
Šnenokle koje smo naručili za desert, podosta se razlikuju od kućne verzije tog omiljenog zagrebačkog deserta, a poseban im je naglasak davala očekivano aromatična kadulja. Na aktualnom meniju Pod zidom još se nalazi nekoliko mesnih plata plata sa sirom, pa dvije juhe, od graška i dinje, pa tartar biftek, salata s roastbeefom i šparogama, pa još par tjestenina (pappardelle s patkom i njoki od špinata činili su nas se privlačni), pa goveđi obrazi, koji su njihov standardni bestseler, pa biftek, tuna, lungić, pileći zabatak i svinjska rebra. Riječ je, znači, o standardnom bistroovskom meniju koji poštuje sve obavezne formate, ali se u tehničkim i začinskim detaljima trudi biti maštovit .
Vinska lista, osobito segment s vinima na čaše, neobično je kompetentna, što znači da Pod zidom toči vrhunski Claijev Sveti Jakov, Batičevu posve netipičnu Malvaziju, Matoševićevu Grimaldu, pošip Nericu , Krajančićev Pošip, Birin Grk, i još ponešto vrlo dobrih vina. Pod zidom se polako pretvara u jedan od rijetkih zaista pouzdanih i nedosadnih restorana u strogom centru Zagreba.
