Rovinj je u problematično ljeto 2018. godine zabilježio tri milijuna noćenja do 20. kolovoza, što je pet dana ranije nego lani. Taj je rezultat postignut s 513 tisuća dolazaka u Rovinj, što je 8 posto više nego lani u istom razdoblju, od 1. siječnja do 20. kolovoza.
Rovinj je jedina središnja hrvatska turistička destinacija s osjetnim rastom, koji će se i dalje nastaviti. Rovinj je ujedno jedna od sasvim rijetkih hrvatskih turističkih destinacija iz koje Booking.com svojim korisnicima ovoga ljeta nije slao mailove s obaviješću: cijene u Rovinju najniže su u zadnjih četrdeset dana, ili cijene u Rovinju ponovo su pale, kao što se to dešavalo sa skoro svim drugim našim turističkim središtima usred pune sezone.
Rovinj je, dakle, neprijeporni ovogodišnji šampion hrvatskog turizma. Tri su glavna razloga za rovinjski uspjeh u stagnacijskoj hrvatskoj turističkoj godini. Prvo, Rovinj je još prije desetak godina počeo provoditi jasnu strategiju five star turizma, kojoj su se poslije velike lokalne hotelske korporacije sada pridružili i mali poduzetnici, poput vlasnika sjajnog hotela The Melegran, ili vrlo dobrog hotela Delfin.
Jedino još Mali Lošinj i Dubrovnik sustavno provode five star strategiju kad je riječ o reprezentativnim hotelskim kapacitetima. A pravi hoteli s pet zvjezdica, i nišni, dobro uređeni hoteli, hrvatska su strateška prednost na mediteranskom tržištu. U masovnom turizmu Hrvatska naprosto ne može biti konkurentna većim zemljama s jeftinijom radnom snagom, nižim poreznim opterećenjima i ostalim manjim troškovima.
Drugo, Rovinj je za razliku od Dubrovnika uvijek poštovao načelo vrijednosti za novac. Rovinj je jeftiniji od čitavog niza južnodalmatinskih destinacija premda ima bolje hotele, korektnije restorane i jestiviji fast/street food. Rovinj spada među gradove gdje vas neće opljačkati, i gdje nikome ne pada napamet da biftek naplaćuje 400 kuna, kilogram ribe 900 ili tisuću kuna, a buteljku bazičnog lokalnog vina 300 ili više kuna.
Čak se i Michelinov restoran Monte, gdje se stalno stvaraju redovi i koji ima pravo nametati više cijene, drži nekih decentnih 110 ili 120 eura po meniju. Drugi rovinjski haute cuisine restoran, Monte Mulinijev Wine Vault, nudi vrlo duge i kompleksne jelovnike za manje od 100 eura. Cijene hrane u “običnim” svakodnevnim restoranima nisu više, ili su niže nego u sličnim lokalima u Zagrebu. I treće, osobito važno, Rovinj je postao neobično civiliziran.
Ovog smo vikenda dva popodneva šetali Rovinjem. Vidjeli smo vrlo malo turističkog kiča i jako puno malih simpatičnih galerija i lokala uređenih s ponešto ili puno dobrog ukusa. Rovinj se s godinama, otkako je odlučio postati destinacija visokog ali ne preskupog, svakako ne razbojničkog turizma, predstavlja gostima kao zajednica pristojnih ljudi koji i sebi i gostima nastoje učiniti ljeto što ugodnijim. Naravno, nigdje ne smijemo gledati svijet kroz ružičaste sunčane naočale pa tako ni u Rovinju.
Dio rovinjske rive i dalje zauzimaju najgore gostionice na svijetu koje vrebaju naivne turiste da im prodali robu kvalitete studentskih kantina. Zanimljivih je barova premalo, ne postoji ni jedna spomena vrijedna slastičarna (što je sramotno), problem s parkingom uglavnom je nepodnošljiv, u Carreri, glavnoj ulici, i dalje se nema što kupiti, a tržnica na apsolutno genijalnoj lokaciji spada među gore na Jadranu. No, usprkos svim ovim nedostacima, Rovinj je ljeta 2018. uvjerljivo najmodernija i najugodnija hrvatska turistička destinacija, iz koje naprosto ne želite otići dok baš ne morate.
