Rubni, vrlo moderni restorani u Zagrebu zadnjih godina uglavnom ne prolaze. Publika naprosto voli mainstream, dok za zaista moderno kuhanje pokazuje interes u prvih nekoliko tjedana ili mjeseci, da bi zatim zanimanje sustavno padalo. Brokenships bi možda mogao postati iznimka.
Bistro Brokenships na Katarininom trgu otvorio se prije dva mjeseca i jučer oko ručka bio je pun skoro do zadnjeg stola, premda je sam Gornji grad izgledao prazno kao i svake nedjelje. Brokenships u subotu nisu punili turisti, nego Zagrepčani koji su ciljano ondje došli na ručak, usprkos tome što Brokenships pod vodstvom Tvrtka Šakote priprema daleko najmoderniju hranu u gradu.
Gospodin Šakota u svom je privremenom angažmanu u Brokenshipsu uspio povezati moderan pristup hrvatskim kulinarskim tradicijama s lakoćom i masovnom seksipilnošću bistronomije.
Rizi bizi, koji je jučer umjesto cvjetovima bazge (jer bazgi više nema) dovršen uljem od lješnjaka, zapravo je najbolji rižoto u gradu, ali ga posveta starom građanskom zagrebačkom prilogu koji se uglavnom servirao uz pohanu teletinu, čini masovnim favoritom kod ljudi koji inače možda ne bi naručili jelo pod imenom rižoto s graškom, maslacem i bazgom (ili uljem od lješnjaka).
Genijalni sourdough kruh s domaćim maslacem uvaljanim u prah od rajčica i dalje je najmoćniji couvert koji možemo zamisliti, dok su pasutice s inćunima (naslovna fotografija), koncentracija čistih jakih okusa marinirane plave ribe, podatne su i imaju al dente teksturu svježeg tijesta koja fenomenalno upija umak.
E sada, te pasutice, kojih je i u maloj porciji bilo skoro previše, i rizi bizi kojeg je u velikoj porciji bilo definitivno previše pa smo ga s iskrenim žaljenjem morali ponešto ostaviti, nameću pitanje je li u gastronomskom bistrou ispravno nuditi velike i male porcije kao što to čini Brokenships. Takav je pristup apsolutno okej za The Garden Bar & Kitchen, gdje vam naprosto treba puno kalorija uz pivo i ne naručujete sljedove.
Međutim, ako u Brokenships naručite dva velika jela, toliko ste se prejeli da više ne možete ni pomisliti na desert. A ideja kuhanja poput Šakotina jest da probate što više i da naručite pet malih jela. Na kojima bi, uostalom, restoran zaradio više nego na dva velika jela.
S druge strane, možda upravo činjenica da je Brokenships potvrđuje da skoro svi zagrebački restoranski gosti preferiraju velike porcije.
Uz klorofilno-mliječnu salatu od krastavaca pili smo traminac Hartman Dona iz Alto Adigea, a uz pasutice i rizi bizi Polzov federspiel rizling. Prije ručka popili smo Zmajsko Pozoj, a uz ručak još nekoliko bočica vode. Sve nas je to koštalo 524 kune za dvije osobe, što je za takvu razinu kuhanja i za tako dobra vina zaista prvorazredna vrijednost za novac.
“Brokenships je uistinu sjajan,”rekao nam je ovih dana Duilio Belić, čuveni istarski maslinar, “Samo, koliko će to trajati?” upitao se racionalno skeptični gospodin Belić.
