“A čujte, skoro godinu dana nije bilo lignji, ni hobotnica. Sipa nema već par godina. Svježu divlju ribu sve je teže nabaviti, a mi ne želimo držati ni uzgojenu ribu, ni ribu iz inozemstva ni smrznutu ribu. I tako smo odlučili izbaciti ribu iz restorana,” Objašnjavao nam je u petak navečer vlasnik Alla Beccaccie, jedne od najpoznatijih istarskih konoba.
Odluka o izbacivanju riba iz Alla Beccaccie ima i pozitivne, barem kratkoročne, ekonomske posljedice: “Sad nam treba po jedan čovjek manje u smjeni, “ kaže naš sugovornik, koji se nije žalio na sezonu. ”Rujan je definitivno izvukao ljeto. Bilo je puno gostiju zbog prekrasnog vremena. Osim toga, u rujnu dolaze gosti koji više troše.”
Juha od vrganja
Premda Alla Beccacica u Valbandonu nikad nije bila poznata po ribama, pa utoliko protjerivanje riba, rakova i školjki može imati smisla, moramo priznati da smo ondje par puta jeli izvrsne dondole i kunjke, te da je naš prvi susret s Beccacciom protekao u znaku perfektno pečenog lista, jednog vrućeg lipanjskog dana prije otprilike pet ili šest godina.
U svakom slučaju, iduće će ljeto pokazati kako će se sadašnji visokooktanski mesni Beccaccin jelovnik nositi s temperaturama višim od trideset stupnjeva. Sinoć je funkcionirao besprijekorno.
Teksaški black angus
Doduše, morali smo preskočiti našu omiljenu dasku s nekima od najboljih pršuta i kobasica u Hrvatskoj jer smo par sati ranije, u Medeinoj kušaonici u Vodnjanu, uz posve mlada vina grickali jednu također sjajnu lokalnu kobasicu, pa nismo htjeli pretjerivati.
Umjesto famozne Beccaccine daske, naručili smo juhu od vrganja, koja je bila jako koncentrirana, bazirana na suhim vrganjima, s dubokim, gotovo umami zemljastim okusom gljiva, ali u kojoj je vjerojatno moglo plivati nešto više svježih vrganja, pogotovo zato što su ih tržnice još uvijek pune.
Zatim smo naručili teksaški ribeye od black angusa, pa smo gledali kako se peče na otvorenoj vatri, usred velikog ognjišta u glavnoj blagovaonici. Steak je bio prvorazredno putrast, moćnog i sočnog okusa prave mesne govedine, ali možda minutu prepečen; prve , vanjske fete, previše su posmeđile. Pomfrit koji smo dobili uz ribeye bio je perfektno hrskav.
Njoki Contadina
Njoke, koje se mijese u restoranu, imale su optimalnu teksturu i čvrstoću, dok je umak od pršuta, vrganja, rajčica i čilija idealan primjer jesenskog comfort fooda. Porcije su, naravno, jako velike, a situacija s vinom nažalost lošija nego prilikom našeg zadnjeg posjeta. “Većina gostiju pije otvoreno,” objasnio je vlasnik.
Pronašli smo, srećom, buteljku Claijeva Svetog Jakova iz 2015. godine, jednu od sasvim rijetkih malvazija koje se lijepo slažu s vrganjima i solidno podnose crveno meso.
Alla Beccaccia je i dalje jako dobra, ali stječe se dojam da restoranu u ovom trenutku treba neka dodatna gastronomska atrakcija, još jedan napor da bi se uvrstio u sam istarski vrh. U studenom Alla Beccaccia odlazi na godišnji, pa će vlasnici i osoblje imati cijeli mjesec da razmišljaju o daljnjem unapređivanju ove jako popularne konobe.
ALLA BECCACCIA
Pineta 25 , Valbandon
HRANA -4/5 VINA-3/5 AMBIJENT 4/5 SERVIS 5/5
