Carpaccio se otvorio prije osam godina, u prosincu 2010.godine. I od tada je neprekidno pun. Ni jedan nejeftini restoran u Zagrebu nikada nije bio pun osam godina zaredom. Okej, potpuno je jasno da je Vlado Lisak, vlasnik Carpaccia, najkompetentniji zagrebački restorater.
Međutim, ako ste osam godina prvi ili među prva tri, a usput promijenite puno kuhara, mora postojati dublji razlog koji vas drži na vrhu od finih uštimavanja atmosfere, posluge, vinske karte i od personaliziranog pristupa gostima. Tajna Carpacciova dugogodišnjeg uspjeha zove se comfort food. Skoro sve što pojedete u Carpacciu tjera vas da se osjećate ugodno.
U subotu popodne naručili smo toplu i mirisnu juhu od teletine s puno povrća, pa vitello tonnato s odličnom majonezom od tune, jedan od boljih bolognesea u Hrvatskoj, pitonski dugačku teleću kobasicu serviranu na kremastom pire krumpiru, i jadranske lignje s grilla koje su bile perfektno mekane.
Riječ je, dakle, o comfort food favoritima koji su omotani u talijanski staniol, i koji su tehnički vrlo dobro izvedeni. Što Carpacciove goste opravdano čini sretnima. Iz godine u godinu. Carpacciov uspjeh jedan je od rijetkih primjera trijumfa meritokracije u bilo kojoj poslovnoj djelatnosti u Hrvatskoj.
