U zadnjih smo desetak dana tri puta prošli kraj novotvorenog restorana O‘brok, smještenog u rodnoj kući Augusta Šenoe na Langovu trgu. Svaki je put na crnoj ploči kraj ulaza pisalo nešto drugo. Prošloga petka su tako pripremali trilje, riblju juhu i bakalar, prošlu subotu vratinu crne slavonske svinje u umaku od svježih vrganja, a jučer ragu od liganja, bakalar (koji se jedini ponavlja) i pržene gavune i kozice.
Redovito mijenjanje dnevnih jela govori o pametnom pristupu slaganju jelovnika. Kao što smo nedavno bili napisali, dnevni jelovnik uvijek mora biti nov, kako gostima ne bi dosadio, i kako bi sugerirao da restoran redovito kuha svježu hranu.
Nakon što smo, dakle, par puta prošli kraj restorana, jučer smo napokon ondje otišli na ručak. Prostor je vrlo civilizirano uređen, s dominantnim svijetlosmeđim drvom i stolicama tipa Thoneta, te s ponekim zgodnim detaljima poput Ritualsovih mirisnih štapića u toaletu. Za šankom, iznad kojeg se nalaze po buteljka Ruinarta i Zacape, smješten je veliki pršut koji se reže pred gostima kad ga naruče, što je svakako pohvalno.
Glavni je meni jednostavan, s petnaestak jela među kojima smo uočili četiri ili pet steakova, uključujući ribeye i T-bone. Na jelovniku nema informacija o pasmini i porijeklu goveda.
Jučerašnji smo ručak počeli drniškim pršutom koji se reže na male fete baš kao iberico, što je bolja opcija od onih dugačkih, često tvrdih šnita pršuta kakve naši kuhari i mesari, tko zna zašto, obožavaju rezati. Sam je pršut bio prilično dobar, ne previše slan i optimalno mastan, ali je nažalost poslužen s maslinama bez koštica koje, naravno, nemaju nikakav okus. Masline bez koštica nisu proizvod za kuhinju bilo kojeg profesionalnog restorana.
Kruh je, nažalost, bio još gori. Prvo, obje vrste koje poslužuju u O’broku pripadaju zagrebačkom prosjeku, što znači da su teksturalno loše i bezukusne. Drugo, kruh je očito bio narezan prije servisa što je tipičan refleks starinskih hrvatskih restorana, i što je, naravno , nedopustivo, jer narezani kruh propada vrlo brzo. Naš je već bio poluosušen. Kruh se mora rezati onu sekundu kad se gostima donosi na stol i nikako drukčije.
Glavna su jela, srećom, jako popravila dojam o O’broku. Kozice i gavuni bili su hrskavi, adiktivni i preslasni, pa su nestali s tanjura za pet ili šest minuta. Krumpirova salata poslužena uz ovaj skraćeni fritto misto, s ispravno uvenulim (da bi se ublažio okus) ljubičastim lukom spada među najbolje u Zagrebu. Ragu od liganja serviran s tri velike kriške palente, bio je jako bogat i ugodno rustikalan, baš kao što očekujete od jednostavnog gostioničarskog kulinarskog rukopisa.
Štrudl od jabuka bio je posve prosječan, i potpuno je pogrešno što je O’brok jučer pekao i štrudl od višanja. Nudite li desert od višanja u ovo doba godine, gostima zapravo poručujete da volite pripremati smrznutu hranu.
Vinska karta sadrži nešto dobrih vina s niskim cijenama, ali nedostaje pokoja ambicioznija malvazija (malvazija je ipak najprodavanije restoransko vino u Hrvatskoj) te neki pristojan pjenušac, koji bi se točio na čaše.
Cijene su vrlo povoljne za O’brokovo sasvim decentno kuhanje. Pršut, prženu ribu, ragu od liganja, savijaču,vodu i buteljku Galićeve graševine platili smo 370 kuna. O’brok je, čini se, pristojna gradska gostionica, više nego podesna za brz i ukusan ručak.
O’BROK
Langov trg 6, Zagreb
HRANA -3/5 VINA -3/5 AMBIJENT +3/5 POSLUGA +3/5
sve kreditne kartice
