Prije više od deset godina, Rovinj je bio romantično turističko mjesto s hrpom loših hotela, i jednim simpatičnim, starinskim, malim hotelom koji se i danas zove Angelo d Oro. Onda su TDR/Adris/Maistra odlučili napraviti strateški zaokret, pa su počeli otvarati luksuzne hotele. Monte Mulini, Lone, Adriatic i najnoviji Grand Park učinili su mali Rovinj drugim najuspješnijim hrvatskim turističkim gradom iza Dubrovnika (premda Maistrini hoteli često ne funkcioniraju na razini svojih zvjezdica).
Mali Lošinj do prije šest ili sedam godina bio je tek dražestan otok s lijepim divljim plažama. Pa je Jadranka ondje odlučila izgraditi nekoliko luksuznih hotela i vila. Alhambra i Bellevue danas spadaju među najbolje hotele u Hrvatskoj, vile koje se iznajmljuju po ekstremno visokim cijenama u sezoni su uglavnom pune, a Lošinj se pretvorio u jedan od gastronomskih i vinskih centara sjevernog Jadrana, gdje gostuju Chateau Lafite , Chateau Mouton Rothschild, i gdje se promoviraju Rothschildovi šampanjci.
Poreč, višestruki jugoslavenski i hrvatski šampion turizma, bio je ostao u prošlom stoljeću. Baš doslovno. Poreč je do ovog ljeta bio jedno od rijetkih istaknutijih hrvatskih turističkih središta bez ijednog hotela s pet zvjezdica.
Što je, naravno, dramatično utjecalo na razvoj porečke restoranske i barske scene. Kada u gradu nemate goste hotela s pet zvjezdica, teško se baviti osobito ambicioznim ugostiteljstvom. O shoppingu, koji u Poreču uopće ne postoji ni u kojem obliku, da i ne govorimo.
Zato je otvaranje resorta Marea ovoga lipnja za Poreč jednako značajno kao otvaranje Monte Mulinija za Rovinj, te Alhambre i Bellevuea za Lošinj. Marea može preporoditi današnju sliku porečkog turizma, koja se bazira na gostima spremnim platiti svojoj turističkoj agenciji osamdesetak eura za sobu usred sezone, pa se onda kupati na komunalnim plažama i golemim unificiranim hotelskim bazenima, jesti konzerviranu pansionsku hranu i piti jeftino domaće pivo, i još jeftinije vino nabavljeno po za vinsku industriju diskriminatorskim trendovima.
Marea je, neovisno od normalnih početničkih pogrešaka (otvorena je prije točno mjesec dana) prvorazredni hotelski proizvod, kakvog Poreč baš nikad nije imao.
Kad smo u petak popodne stigli u Mareu, ovaj nas je resort i izvana o iznutra podsjetio na luksuznu verziju Fieste Americane, velikog resorta u Cancunu, gdje smo prije dvadesetak godina proveli dugi godišnji odmor.
Fiesta Americana i Marea podudaraju se po polukružnom obliku unutar kojeg su pozicionirani bazeni, po malom broju katova (Marea ima tri, a Fiesta Americana u ono je doba imala četiri ili pet) po velikim balkonima i po obiteljskoj orijentaciji.
Marea je family resort, namijenjen mladim parovima s djecom, što se vidi već u atriju prepunom svih mogućih fizičkih i digitalnih igračaka za klince. Marea ima i svoj vrtić/igraonicu gdje roditelji mogu ostaviti djecu ujutro pa ih pokupiti prije večere. Veliki bazenski tobogani smješteni su usred glavnog sunčališta.
S druge strane, Marea je itekako resort za odrasle. Beat Beach Club miješa sasvim solidne koktele, vinske karte su prilično ambiciozne, a na pivskoj se nalaze i lokalni craftovi. Dio plaže pun kreveta s baldahinima koji su očito namijenjeni za parove. U infinity bazenu blizu Beat Beach Cluba djece baš i nema previše.
Sobe su jako prostrane, a neke od njih na prvoj razini, imaju svoje privatne bazene. Na hrvatskoj smo obali vidjeli dosta vila i nešto bungalova s privatnim bazenima, ali ne baš i deset ili petnaest hotelskih soba s privatnim bazenima: ovdje je zaista riječ o važnoj dodanoj vrijednosti.
Kupaonice u svim sobama doimaju se luksuzno, televizori su veliki, s konvencionalnim ali pametnim izborom kanala koji obuhvaća vodeće svjetske news televizije, pa domaće programe, pa par sportskih stranih programa, plus puno austrijskih, njemačkih i talijanskih zabavnih kanala, što govori o očekivanoj strukturi gostiju.
Servis je perfektan. Valamar je u svom V-Levelu uspio gotovo pa automatizirati servis na zaista svjetskoj profesionalnoj razini. To znači da od trenutka ostavljanja auta pred hotelom do trenutka odlaska iz hotela, nismo više od pola minute proveli s našom prtljagom, koje nije bilo malo. Bellboyi su odmah preuzeli i auto i kofere, koji su nas dočekali u sobi, dok nas je na odlasku bellboy upitao zašto smo sami nosili prtljagu od sobe do recepcije umjesto da pozovemo osoblje. U svakom slučaju , dok smo se odjavljivali na recepciji gdje se sjedi a ne stoji, prtljaga nam je opet nestala, da bi se stvorila uredno složena u autu koji nas je čekao ispred ulaza.
Drugi primjer Valamarova servisa malo je manje tipičan za hotelsko poslovanje, ali je zapravo važan. U nedjelju ujutro trebalo nam je nešto za malo jače bolove, poput Nurofena ili Ibuxina. U centru Poreča, iako je sredina srpnja, nedjeljom ne radi ni jedna ljekarna. Došli smo na recepciju i pitali mogu li nam oni pomoći. Recepcionerka se ljubazno nasmiješila i rekla kako se svake nedjelje suočavaju s tim problemom, pa je iz ormarića spremno izvadila pola kutije Neofena.
Idući važan element Valamar Collection Marea Suites, kako se taj hotel službeno zove, jest dobra hrana. Jadranski su resorti ozloglašeni, uglavnom opravdano, baš zbog hrane i pića. Vlasnik gastrohotela San Rocco, zaslužni veteran hrvatskog visokog turizma Tulio Fernetich, pretprošle nam je godine gotovo ogorčeno objašnjavao kako će resorti uništiti lokalnu gastronomiju, jer ondje ljudi jedu velike količine grozne hrane za mali novac, i uz to piju jednako grozna vina.
Marein restoran Luna za večeru poslužuje buffet, što je tipično za resorte. Međutim, ta je hrana zaista dobra: od finog ručno rezanog pršuta, vrhunskih sireva, mariniranih srdela, stanice za pečeno meso i carving, posebne stanice za roštilj iz Big Green Egga, do mirisnog kokošjeg žgvaceta i propisno napravljene tempure od povrća, pa sve do pizza stationa oko kojega se očekivano guraju djeca i velikog izbora domaćih kolača, s dosta lokalnih receptura. Marein buffet prilično nas je razveselio. Čak je i clafoutis s kupinama bio okej.
Vinska karta za porečke je kriterije izvrsna, što znači da sadrži skoro sva važna istarska vina. Nema, nažalost Lagunine Malvazije Vižinada, premda se nalazi na karti, jer su valjda sve male zalihe već popijene.
Luna preko dana radi kao a la carte restoran. Vrlo profesionalni konobari pokušali su nas uvjeriti da probamo carpaccio od hobotnice ili steak od tune, no već smo bili prejedeni. Marea, kako smo spomenuli na početku,pati od nešto početničkih pogrešaka, poput praznog minibara.
No, ovaj hotel , u koji je Valamar investirao oko 140 milijuna kuna i koji je izgrađen za samo osam ili devet mjeseci, precizno je koncipiran, uspješno realiziran te skupa s Valamarovim five star kampom u obližnjoj Funtani predstavlja najvažniju modernu investiciju u dizanju Poreštine na puno višu turističku razinu.
