Subotom oko podneva ili jedan, prije nego počnu prijenosi engleskog i španjolskog nogometnog prvenstva, volimo svratiti u El Toro u Šubićevoj. Pa smo u El Toru ručali i danas, par sati prije Barcelonine utakmice. El Toro se otvorio prije tri godine, kao kombinacija latino restorana, steakhousea i noćnog kluba.
U početku je, razumljivo, lutao i posrtao, da bi unatrag godinu dana, postao jedan od najpouzdanijih restorana u Zagrebu. Skoro sve što naručite u El Toru dobro je do odlično: chef Mario Mihelj dokazao je da je ozbiljan profesionalac.
Danas smo ručali izvrsnu , gustu, jako aromatiziranu juhu od rajčice, a zatim empanade s govedinom. Empanade, punjeni jastučići od tijesta, jedan su od popularnijih latinoameričkih street food formata, koji je u Zagreb, vjerovali ili ne, došao još 1985,. godine, kad se Phoenix u Jurišićevoj iz kineskog pretvorio u argentinski restoran.
Miheljeve su empanade hrskave, slasne, s jakim mesnim okusom i ponešto preblagim umakom, koji smo pojačali El Torovim kućnim ljutim sosom. Jedina pogreška na meniju jest ljetna salata: u ovo doba godine zaista nema smisla na jelovniku držati nešto, što se zove ljetna salata.
Vinska lista je korektna do zanimljiva, s dobrim izborom vina na čaše; Nerica, Toljev Black, Galićev Sauvignon, Kaikenov Malbec Ultra. Lista pjenušaca i dalje je, nažalost, prilično dosadna. Posluga je definitivno iznad zagrebačkog prosjeka, a ambijent jedan od najciviliziranijih u gradu.
