Noel u dostavi nije fine dining, i ne treba ga mjeriti kriterijima fine dininga. Noel u dostavi, po uzoru na puno stranih fine dining restorana, razborito je odlučio pretvoriti se u bistro, pa se i nazvao Noel Bistro. U subotu navečer, dvanaestak sati prije velikog potresa, naručili smo večeru iz Noel Bistroa. Tartar biftek i tartar od pastrve koji dolaze s prepečenom focacciom bili su izvanredni, na razini visoke a ne bistronomske kuhinje.
Među toplim jelima posebno nam se svidjela tjestenina s kozicama iz woka, koja je bila prepuna čistih, jakih okusa, i koja se nije prekuhala u stiroporu kao što se to često dešava s dostavljenom hranom. Jako nam se svidio i gratinirani krumpir, koji se servira uz pečenu piletinu. Noelov gratinirani krumpir, mekan, lagani hrskav, prepun vrhnja, kao da je stigao iz nekog vrlo klasičnog pariškog bistroa ili bouillona.
Dobili smo i dva koktela ; Doomsday Colu baziranu na Brugal Anejo rumu, s redukcijom Coca Cole s kuminom i crnim kardamomom, sirupom od jasmina i vanilije i soda vodom, koktel koji odmah traži barem dva nova. Drugi koktel u Noelovoj dostavi, Milk Punch na bazi Woodford Rye bourbona, s mangom, ruby portom, limunom i mlijekom totalni je comfort drink, toliko veseo i utješan da bi, da nema alkohola, vjerojatno postao omiljeno dječje piće. Koktele dostavljaju s velikim plastičnim čašama i blokovima leda.
Noel Bistro i u dostavi je zadržao vrlo profesionalnu razinu kuhanja, uz hranu koja se razlikuje od većeg dijela aktualne zagrebačke Wolt/Glovo/Pauza restoranske ponude.