Počelo je zabavno. Cameron Diaz prije par tjedana postala je viralni hit zbog videa kojim je predstavljala svoje vino Avaline. Kao i mnogi celebrity vinari, Diaz svoju etiketu reklamira kao “čisto vino” od “transparentnih sastojaka”. Cameron Diaz u videu sa svojom prijateljicom Katherine Power, direktoricom modne kuće Who What Wear, pije Avaline i objašnjava da je njihovo vino čisto – jer se grožđe pere prije nego što ulazi u prešu. Pa se onda obje čude što vinari ne peru grožđe prije vinifikacije. To je bilo toliko glupo da su ljudi bili uvjereni kako je riječ o dobroj parodiji, uostalom, Cameron Diaz je bila odlična komičarka. Ispostavilo se, nažalost, da je, kao i u mnogim projektima celebrity vina, čisto vino Avaline još jedna kombinacija čistog neznanja i čiste marketinške prevare.
Avaline se proizvodi u dvije varijante, kao bijela kupaža španjolskih sorti xarella, macabea i malvasie i kao francuski rosé od grenachea i cinaulsta. Oba vina koštaju po 24 dolara i zapravo se ne razlikuju od prosječnog, mediokritetskog industrijskog vina na policama vaše lokalne trgovine.
Problem je, međutim, što u javnosti malotko dovodi u pitanje način na koji Cameron Diaz, koja je nakon završetka filmske karijere odlučila postati lifestyle guru, zloupotrebljava terminologiju biodinamičkog i organskog vinarstva.
Lifestyle mediji redom su oduševljeno pisali o “novom ultrachic ljetnom vinu” Cameron Diaz, bez ograde je citirajući dok objašnjava, recimo, da je vino općenito jedno prljavo piće. Diaz je u intervjuima izjavljivala stvari poput: “Katherine i ja bile smo toliko zgrožene kad smo vidjele što je sve u vinu, da smo odlučile napraviti svoje” ili još bolje “Kad vam crno vino oboja usta u ljubičasto, to znači da nije prirodno. To je umjetna boja koja se zove Mega Purple,” i najbolje “Avaline je vegansko vino koje će promijeniti standarde proizvodnje vina.” Diaz pritom, naravno, tvrdi da su njene teze o vinu, poput onih koje iznosi u knjigama o starenju i vježbanju “ duboko utemeljene u znanosti.”
Pod mantrom transparentnosti, Avaline na svojoj web stranici ima listu sastojaka. Pa se tako vidi da koriste prosječnu količinu sumpora, nikakve minimume, da koriste bentonit, protein graška i praškove koji se u industriji rutinski koriste za bistrenje vina. Vino deklariraju kao vegansko jer za bistrenje ne koriste tvari životinjskog porijekla. Odakle grožđe dolazi nije posve jasno, navedene su samo države Španjolska i Francuska. Koje ga prakse čine “čistim” također nije objašnjeno. I dalje pod mantrom transparentnosti, ne piše ni tko je enolog za Avaline. Cameron Diaz novinarima je objasnila da su se “dogovorili da neće objavljivati ime”. Što nije neobično. Događa se kad je enolog zaposlen u drugoj poznatoj vinariji ili je u projekt ušao samo radi novca pa ne želi da ga javno povezuju s njim. Od prakse do odnosa prema tržištu, dakle, Avaline sve diskvalificira kao “čisto,” “prirodno” i “transparentno” vino.
Ovaj bizaran slučaj, međutim, potvrđuje da vinska industrija zadnjih godina ima puno ozbiljniji problem od sirote Cameron Diaz. Riječi “čisto”, “bez aditiva”, “prirodno” i “organsko” danas prodaju doslovno sve. Nitko ne zna reći što je točno “čisto” vino. Neka najčišće proizvedena vina na svijetu su najmutnija u čaši i imaju sve samo ne “čistu” aromatiku. Oko termina “prirodno” također baš nema jakog konsenzusa. Organsku i biodinamičku proizvodnju može se dokazati certificiranjem iako neki od najboljih proizvođača iz ove skupine uopće ne traže certifikate.
Ono što vino čini prirodnim, organskim i biodinamičkim je rigorozna praksa u svakom segmentu proizvodnje, od pristupa uzgoju vinove loze, preko načina berbe do vinifikacije. I dosljedna ideologija. Ne možete imati organski ili biodinamički vinograd ako ne vodite računa o kompletnom ekosustavu njegove okolice, ne možete proizvoditi prirodna vina konvencionalnim biznis modelom niti konvencionalnim životnim stilom. Prirodno vinarstvo je sveobuhvatna stručna, ideološka i filozofska pozicija čije norme nisu nimalo proizvoljne, koliko se proizvoljno tumačila njena terminologija.
Ono što je sigurno, jest da prevažan moderni pokret povratka prirodnim i održivim metodama u vinarstvu toliko dobro pogađa kolektivni osjećaj vremena, da je bilo samo pitanje vremena kad će njegov sleng od marketinške poštapalice prerasti u otvoreno dezinformiranje kupaca. Riječ je o problemu s kojim se vinska industrija mora ozbiljno obračunati, jer će inače ugroziti neke od svojih najvećih vrijednosti.
