U Hrvatskoj nema mnogo visokoluksuznih hotela. Tu su Villa Dubrovnik u Dubrovniku, Alhambra na Lošinju, Ikador u Iki kraj Opatije, Grand Park u Rovinju i još poneki manji hotel na dalmatinskim otocima, poput Lemongardena na Braču.
Visokoluksuzni hotel znači, među ostalim, da su sobe ekscentrično velike, kreveti jako veliki i jako udobni, kupaonice prostrane, da su u uređenju soba i kupanica korišteni vrlo skupi materijali, da je hotelska kozmetika luksuzna, da hotel gostima jamči punu privatnost poput privatne plaže, nudi uslugu batlera kao i niz posebnih pogodnosti i atrakcija. U Ikadoru među takve atrakcije svakako spada plovidba hotelskim drvenim gliserom Riva, iznimno popularna među gostima.
Problem s visokoluksuznim hotelima jest u njihovom softveru. Dakle, u ljudima koji bi trebali osiguravati najvišu moguću razinu servisa i udobnosti za gosta, što je u Hrvatskoj u pravilu teško postići.
U Grand Parku su nam, primjerice, isključili struju u sobi kad smo s check outom kasnili nekoliko minuta. Protokol u takvoj vrsti hotela nalaže da recepcija nazove goste i provjeri jesu li još u sobi i kad će napustiti sobu, a ne da se struja i televizor automatski isključuju u dvanaest sati i jednu minutu. Ali, netko je to zaboravio. U Alhambri su visoku razinu servisa pokušali postići tako što je Jadranka četvero svojih iznimno talentiranih zaposlenika poslala u uglednu međunarodnu školu za batlere. Ikador je, pak, iz godine u godinu, od otvaranja, pokušavao uspostaviti servis koji bi bio na razini uređenja i ambicije hotela. Ove su godine u tome uglavnom uspjeli.
Ikador smo posjetili prošli tjedan, u povodu ručka za novinare na kojem je predstavljen novi jelovnik chefa Dine Kneževića. U 24 sata boravka u Ikadoru servis je bio apsolutno perfektan. Dakle, auto smo ostavili pred ulazom u hotel. Gospodin koji ga je preuzeo pobrinuo se da nam stvari dođu u sobu u roku od par minuta. Check in je trajao točno minutu. U sobi nas je čekao tanjur s voćem i buteljka jednog vrlo lokalnog vina.
Soba na četvom katu (soba, ne apartman) sigurno ima 40-tak kvadratnih metara, s velikim balkonom s pogledom na more i bazen.
Svi detalji u sobi optimalno su pogođeni, od sadržaja minibara (Fakin, Zmajsko, šampanjac, dobar izbor malt whiskyja, X.O. konjak) do hotelske Hermesove kozmetike. Vješalice u ormarima su drvene, baš kako treba: većina naših hotela s pet zvjezdica koristi plastične. Svi televizijski kanali funkcioniraju, što zvuči normalno ali nažalost nije: velik broj hotela ima problema s kabelskom televizijom, pa programi nestaju, slike se lome, često nema tona…
Doručak, nužno a la carte zbog epidemijskih mjera, prilično je senzacionalan. Kad na tanjuru sa svježim voćem dobijete trešnje i jagode, znate da hotel poštuje sezone.
Kad vam donesu besprijekorno napravljena jaja Benedict, znate da kuhinja s lakoćom vlada vještinama hotelskog doručka. Važan test za hotelski doručak uvijek je cijeđeni sok od naranče. Naime, golema većina hotela priprrema sok od naranče unaprijed da bi olakšala servis. Problem je, međutim, u tome što cijeđeni sok od naranče brzo oksidira, mijenja okus i počinje se razdvajati. Sok od naranče morao bi se cijediti po narudžbi, a Ikador je jedan od vrlo rijetkih hrvatskih hotela u kojima to zaista i rade.
Servis za doručkom bio je perfektan; brz, efikasan, diskretan, ali prijatelski i opušten. Nema ničeg goreg nego kad se osoblje u luksuznim hotelima ponaša preformalno i kruto, misleći da tako naglašava važnost hotela.
Općento govoreći, konobari u Ikadorovu restoranu pokazuju puno spretnosti i volje da ugode gostima. Na sam dan novinarskog ručka na Ikadorovoj su se terasi smjenjivali sunce i kiša, pa su konobari morali žonglirati s postavljanjem i raspremanjem stolova kako nitko ne bi pokisnuo, ali i kako nitko ne bi sjedio na suncu. Uspješno su svladali taj ne baš jednostavan zadatak, usred višesljednog ručka s pet ili šest različitih vina.
Prije odlaska iz hotela popili smo još čašu pjenušca u vrtu. Kad smo došli do izlaza, pred vratima nas je čekao auto sa spremljenim koferima i s dvije boce vode za put. Baš kako treba.
Visoki luskuz podrazumijeva lakoću a ne napetost, niti bilo kakvo strahopoštovanje prema hotelu. Ikador je ove sezone uspio postići taj eluzivni, iznimno važan osjećaj lakoće i opuštenosti u luksuznom ambijentu. Ikador stoga definitivno spada među nekoliko najboljih hrvatskih hotela.
