Slavonska vinska scena mijenja se i modernizira. Erdutski Royal Hill spada među najozbiljnije investicije u hrvatsko vinarstvo unatrag dosta godina, Belje upravo pušta na tržište novu kolekciju vina namijenjenu mlađim i novim potrošačima, a ovih se dana pojavio Martin Albus, brend s izvrsno pogođenim dizajnom i jednako dobrim sadržajem.
Martin Albus nova je linija vina PP Orahovice, srednje velikog proizvođača koji je dosad bio okrenut uglavnom supermarketima, ali je svejedno uspio osvojtii nekoliko Decanterovih zlatnih i srebrnih medalja, i to ne samo za raritetna slaka vina već i za vrhunski Zeleni silvanac, njihovo najpoznatije vino. Orahovička je Frankovka pak s cijenom nižom od 50 kuna uvijek predstavljala jako dobru vrijednost za novac.
S Martinom Albusom Orahovica želi ući u HoReCu, dakle u hotele, restorane i barove, ali i unaprijediti određene vinogrardraske i podrumarske prakse. Martin Albus skuplji je od drugih orahovičkih vina: ulazi u kategoriju od desetak eura, a osim u HoReCi bit će ograničeno dostupan u pojedinim vinotekama. Količine su, uostalom, iznimno male. Sauvignon iz naslova napunjen je u samo tri tisuće buteljki.
Početkom tjedna probali smo sva četiri Martina Albusa. Sauvignon je vrlo travnat, pun tiola, s čvrstim srednjim tijelom. Lako je prepoznati da je napravljen od posve zrelog grožđa, s optimalnim odnosom šećera, kiselina i pH (pH je u vrijeme berbe iznosio oko 3).
Vino je tehnički perfektno, relativno dugo, hrskavo i svježe, s ugodnim herbalno-voćnim okusima. Prilično je prijateljsko prema proljetnom i ljetnom povrću, sirevima, osobito kozjim, rižotima, školjkama (osim jakovskih kapica) kozicama, bijeloj ribi ali i sitnoj plavoj ribi. Išao bi, primjerice, izvrsno uz slane srdele kao i uz frigane srdele i inćune.
Zeleni silvanac Martin Albus drukčiji je od uobičajenih orahovičkih silvanaca. Manje je aromatičan, ali je mnogo čvršće strukturiran, s veoma čistim okusima. Zeleni silvanac Martin Albus primjer je modernih fresh and clean bijelih vina. On ima dovoljno snage i integriteta da bi funkcionirao u vrlo širokom kulinarskom spektru, koji uključuje perad s roštilja, teletinu, svinjske kotlete, lungiće, bijelu ribu, pastrve, smuđeve kao i sushi, osim kad je riječo o nigiriju s jeguljom i masnom tunom. Zeleni silvanac možda je najkomercijanije vino s etiketom Martin Albus.
Sivi pinot je, pak, neočekivano aromatičan, razmjerno bogat, stiliziran gotovo kao tipični pinot grigio (a ne kao pinot gris ili kao crveni sivi pinot). Sva bijela vina dolaze iz lanjske berbe, dok Albus Frankovka potječe iz 2017. i školovana je u drvu, pretežno u rabljenim bačvama.
Frankovka je uvjerljivo najbolje vino s etiketom Martin Albus; riječ je o vrlo ozbiljnom izrazu ove esencijalno važne slavonske sorte. Frankovki možda treba još vremena, ali već sad pruža puno zadovoljstva, kako na nosu tako i okusima zrelog crvenog i crnog bobičastog vooća, s onim finim podtekstom tamne čokolade .
Martin Albus nije fantazističko ime. Ono je nastalo kao zajedničko brendiranje dva prestižna orahovička položaja; Martina gdje se uzgajaju silvanac i frankovka, i Albusa gdje rastu sauvignon i sivi pinot.
Radi se, dakle, o single vineyard vinima čiji se zajednički naziv oslanja na osnivače komercijalnog vinogradarstva u orahovičkom kraju. Martin Nagy je krajem 19. stoljeća dao izgraditi stari orahovički podrum, koji se i danas koristi. Albus je, pak, bio lokalni veleposjednik i vinogradar.
Brend Martin Albus značajan je kvalitativni, stilski i komunikacijski iskorak za Orahovicu, koju sada više ne treba percipirati samo kao proizvođača vina za supermarkete. Zanimljivo je spomenuti da je grožđe za sve Martine Albuse pobrano ručno (što piše na kontraetiketi) i da su prinosi bili manji od osam tona po hektaru.
