Podravka, samo srce Koprivnice i cijele Podravine, dobila je novo, pomalo kontroverzno srce. Pred Podravkinu je novu sedmerokatnu upravnu zgradu postavljen veliki, uvjetno srcoliki spomenik uglednih kipara Nikole Vudraga i Zlatka Kauzlarića Atača.
Vudragovo i Kauzlarićevo srce, službeno nazvano Začin ljubavi, pridužilo se tako skupini najvidljivijih Podravkinih simbola u prostoru, poput velikog drvenog pijetla, metalne žlice za juhu i kipova kumica. Podravka bi, zapravo, možda trebala otvoriti park skulptura simbola tvrtke.
Nažalost, najnovija skulptura izazvala je kontroverze među stanovnicima malog grada s velikom industrijom. Koprivničanci, čini se, misle da srce renomiranih umjetnika nije dovoljno realistično izvedeno; štoviše, građanstvo drži da su poznati kipari Podravki i Koprivnici podvalili hrđavo srce.
Nikola Vudrag je u lokalnom portalu drava.info pokušavao objasniti kako je srce napravljeno od skupcjenog materijala koji će u idućih nekoliko stotina godina više puta promijeniti boju ali će ga upravo oksidacija (koja, naglašava, nije nikakva hrđa) činiti vječnim. “Corten čelik od kojega je nastala skulptura, patentiran je 1920-ih isto kada je rođena i Zlata Bartl. Riječ je o jednom od najskupljih i najcjenjenijih vrsta čelika u industriji, jer ga ta vanjska patina, koja ljudima izgleda kao hrđa, a nije, čuva i štiti od propadanja. Tako da je riječ o materijalu malo vrjednijem od mesinga, u razini bronce…oksidacija ga čuva i on ima minimalno jamstvo od 500 godina. Ne znam tko će još biti živ da to prouči. U prvih 100 godina on mijenja boju iz narančaste u crvenu i onda iz crvene u tamno smeđu te se ponovno vraća u narančastu. Nešto slično kao bronca, samo što bronca ide od brončanog do tirkiznog. Čelik bolje od bronce i svih ostalih materijala predstavlja jednu industriju te je on simbol industrije. Posebno industriju koja je nastala prije 70 godina, gdje to treba izgledati čvrsto, industrijski, monumentalno, neuništivo kakva Podravka i jest,” tvrdi Vudrag.
Kipar kaže da nije bilo negativnih reakcija iz umjetničkih krugova i da su mnoge vrijedne zgrade i skulpture u svijetu izgrađene upravo od corten čelika.
Koprivničancima se ne sviđa ni apstraktnost Podravkinog čeličnog srca. Kako piše Drava.info, nadali su se nečem realističnijem, uprava Podravke isprva je tražila bistu Zlate Bartl. Autor srca, međutim, kaže da je najponosniji upravo na apstraktnu formu skulpture. Srce je asimetrično, nagnuto na jednu stranu, prema upravnoj zgradi, što mu daje dinamiku i simboliku. Htjeli su zapravo napraviti srce koje se okreće, ali hrvatski zakoni ne dopuštaju skulpture sa smo jednom točkom dodira s tlom u javnom prostoru.
“Lijeva, jača strana je popunjena i simbolizira 75 godina povijesti Podravke. Desna strana je napravljena od armaturnih šipki koje su premazane zaštitom od atmosferilija da to ne propada. Ona je simbol obnove pa je okrenuta prema ulazu gdje je obnovljena zgrada,” objasnio je Vudrag, koji naglašava kako spajanje apstraktnog i jasne simbolike smatra svojim i Atačevim posebnim postignućem. Uostalom, zaključuje Vudrag, skulpture i ne moraju usrećivati ljude. “Ako želimo usrećiti ljude, onda bismo trebali dijeliti sladolede, a ne raditi skulpture. Skulptura treba potaknuti na razmišljanje, kritizirati okolinu, vrijeme u kojem živimo,” kaže.
Koprivničanci su se, dodaje, naučili živjeti s velikim drvenim pijetlom pred Podravkom, pa će i sa srčekom. Nadamo se da će ipak trebati manje od nekoliko stotina godina da se lokalna zajednica navikne na ovaj kozmopolitski modernistički iskorak.
