Ugodna je strana našeg posla što svake godine kušamo stotine, nekad i tisuće uzoraka raznih vina. Većina buteljki ispunjava očekivanja; uvijek znate da ćete od Krauthakera dobiti vrlo dobru graševinu, od Kozlovića jako finu malvaziju, od Iločkih podruma odličan traminac, dok je Badelov Korlat sjajna vrijednost za novac. Osobito je zadovoljstvo među svim tim silnim buteljkama koje otvarate iz dana u dan, naletjeti na posve neočekivana, nova vina koja bi mogla prerasti u iduće zvijezde hrvatske vinske scene. Evo, dakle našeg izbora neobičnih i neočekivanih domaćih buteljki koje su nam se protekle godine više nego svidjele.
1. Jakša Krajančić Pošip Nerica 2015. – Korčula
Ovaj nas je pošip gotovo bezuvjetno oduševio. Pili smo ga baš cijelo ljeto, i nikad nam nije bilo dosta. O čemu se zapravo radi kod mladog pošipa mlađeg i manje poznatog Krajančića? Pošip Nerica ujedinjuje moderni tržišni zahtjev za svježim i hrskavim vinima, s aromatičnošću i bogatstvom ove autohtone dalmatinske sorte. Pošip Nerica iz 2015. predstavlja idealan model za komercijalne, mlade a istodobno supstancijalne pošipe. Sve čestitke mladom gospodinu Krajančiću.
2. Vina Tonković Kadarka – Vojvodina (Dobra vina)
Cijeli portfolio Vina Tonković prilično je impresivan, kao što imponira i njihova poslovna strategija: oni su odlučili postati heritage vinarija, pa su kraj Subotice, parsto metara od mađarske granice, posadili devet hektara kadarke, veličanstvenog crnog grožđa koje je prije više od pola stoljeća dominiralo Panonijom, da bi bilo iskrčeno zbog teškog održavanja i prolaznih modnih trendova. Pošto su posadili kadarku, vlasnici Vina Tonković, Hrvati iz Vojvodine, angažirali su enologe iz Rioje, koji su od dobrog sirovog materijala proizveli nekoliko vrhunskih vina. Tonković kadarke već su osvojile Decanterove medalje i ušle u program novog vinskog muzeja u Bordeauxu. Riječ je o iznimno elegantnim, food friendly vinima koja su de facto dizajnirana za restorane, i koja značajno obogaćuju vinsku ponudu u Hrvatskoj.
3. Pjenušci obitelji Šember – Plešivica
Budući da cijeli život jedemo u samoborskom Gabreku, godinama pratimo razvoj pjenušaca plešivičke obitelji Šember, koje tamo redovito toče na čaše. Još do prije nekoliko godina njihovi su pjenušci bili pomalo grubi i nezgrapni. No, u novije vrijeme Šemberovi su pjenušci postali duboki, slojeviti i zamalo elegantni. Obitelj Šember danas je, iza obitelji Tomac i uz obitelj Peršurić, vodeći hrvatski proizvođač pjenušavih vina. Osim pjenušaca, ti dragi i marljivi ljudi proizvode nekoliko zanimljivih rizlinga, a nas je osobito impresionirala jedna vrlo stara berba bijelog pinota. Šemberi bi se u idućih nekoliko godina mogli uvrstiti u usku grupu najvažnijih hrvatskih vinara.
4. Kuća Glavić Dubrovačka malvasia 2015. – južna Dalmacija
Dubrovačka malvasia Mihe Glavića, vlasnika velike distributerske tvrtke AWT, jedno je od najboljih hrvatskih bijelih vina iz izvrsne lanjske berbe. Ona je prebogato aromatična, srednjeg tijela, punog, dugog okusa, i neobično dobrih kiselina koje amortiziraju zaista dramatičan bouquet. Ovo je vino, u Hrvatskoj nedovoljno poznato, u austrijskom Falstaffu dobilo preko 90 bodova. Međunarodni uspjeh Glavićeve malvasie možda bi napokon mogao potaknuti dubrovačke ugostitelje da to zaista jedinstveno vino, što ga osim Glavića proizvodi još nekoliko vrlo kompetentnih vinara, napokon promoviraju kao jedan od zaštitnih znakova najvažnije hrvatske turističke destinacije.
5. Dobravac Malvazija Sonata 2015. – zapadna Istra
Rovinjska obitelj Dobravac bavi se iznajmljivanjem soba i proizvodnjom povrća, kojim među ostalim opskrbljuju Maistrine restorane. Prije desetak godina upustili su se i u vinogradarstvo, a Malvazija Sonata iz 2015. godine njihovo je dosad uvjerljivo najbolje vino. Radi se o malvaziji prepunoj ekstrakta i gustoće, s puno finih cvjetnih i nešto manje voćnih, žutih, ljetnih mirisa, koja pokazuje da i mlade malvazije mogu biti vrlo supstancijalna vina. S velikom pažnjom čekamo berbu 2016.
6. Molo 2013. – Hvar
Molo je mikroprojekt jedne zagrebačko-bečke poduzetnice, koja na Hvaru pokušava proizvesti vrhunsko netipično vino. Molo je cuvee plavca i cabernet sauvignona, koji jako varira od berbe do berbe i od boce do boce. Berba 2011. bila je izvrsna, dok se na berbi 2013. osjete razlike između pojedinih punjenja; neke su buteljke jako dobre, a neke baš i nisu, što je neposredna posljedica vinifikacije iz usluge.Vlasnica Mola u svakom slučaju misli ozbiljno, pa se sprema podignuti novi podrum i angažirati neke od vodećih hrvatskih vinskih stručnjaka kako bi u idućim godinama podigla i stabilizirala kvalitetu. Molo bi, bude li se njen ratni plan odvijao bez većih pogešaka, mogao postati novo hvarsko kultno vino.
