Zadnji dani prošle godine protekli su upravo fenomenalno. Doručkovali smo Haut Brion, a večerali Selossea. Nismo sigurni može li bolje. I opatijskim je hotelima i ugostiteljima išlo prilično dobro. U petak oko podneva Booking.com pokazivao je da je u Opatiji rezervirano 93 posto svih raspoloživih soba za novogodišnji vikend. Izgledalo je kao da se Opatija nakon dugogodišnje stagnacije počela vraćati među hrvatske turističke šampione. Poslije 24 sata u zaista prepunoj Opatiji, nismo posve sigurni .U najljepši austrougarski gradić na moru stigli smo na Staru godinu oko pola šest navečer. Čim smo ostavili stvari u hotelu Continental na glavnoj ulici (Continetalu ćemo uskoro posvetiti posebnu recenziju), krenuli smo u šetnju opatijskim adventom.
Adventske su kućice zaista slatke, optimalno uređene za božićni ambijent, dok se klizalište na ljetnoj pozornici, usred šume bambusa i blizu mora, doimalo kao da je došlo iz ugodnog obiteljskog filma o Božiću. Jedino što je na ledu bilo tek dvadesetak ljudi, a ni kućice nisu bile puno posjećenije. Kad smo prije dvadesetak dana boravili u Opatiji, na klizalištu ni na kućicama oko četiri popodne nije bilo skoro nikoga. Poslije obilaska adventskih atrakcija prvo smo piće popili u kavani Wagner hotela Milenij, gdje je sjedilo dosta gostiju. Milenij je dosta davno sastavio vrlo pretencioznu listu pića koja se, osim u vinima, nije mijenjala do danas, premda su se ukusi i trendovi dramatično promijenili. Milenijeva kavana tako drži pet ili šest vrsta porta i sve linije genijalnog konjaka Delamain, što je sve ostalo iz nekih starih vremena, ali zato nema njedno pivo koje nije industrijsko. Iz Milenija smo se evakuirali u Continentalov bar koji je, uz restoran Roko, bio uvjerljivo najživlji lokal u ulici Maršala Tita.
Na večeru smo otišli u Plavi podrum, koji je bio u velikoj gastronomskoj formi. Posebno nam se sviđao neobični carpaccio od brancina lagano obrađenog u sous videu, skoro ekstremnog ribljeg okusa, te briljantna kombinacija repova škampa i friganih gnuda od paške skute na “crnoj zemlji”, prahu aromatiziranom kaduljom i redukcijom škampa. Ovo će izvanredno jelo uskoro ući na standardni jelovnik Plavog podruma. Lucija Bilobrk, nadolazeća zvijezda hrvatskog slastičarstva, ispekla je male kolače od mrkve, nježne, ultralagane, sasvim prozračne teksture, koji su odmah ušli među najbolje restoranske deserte što smo ih kušali u zadnjih barem godinu dana.
Zapamtite ovo ime – Lucija Bilobrk, slastičarka Plavog podruma
Idućeg su jutra opatijskim ulicama i šetalištem do Lovrana lutale velike turističke grupe, pa onda pojedinačni gosti iz Slovenije, Rusije, Sjedinjenih Država, Austrije, Njemačke, Italije…trgovine su se počele otvarati prije podneva, a terase kafića vrvile su veselim ljudima koji su uživali u sunčanju na proljetnih 14 stupnjeva. U Opatiji je naizgled sve sjajno. Ali samo naizgled. Činjenica je da je Opatija za Božić bila uglavnom prazna.
Kupači u Lovranu 1. siječnja
Činjenica je, što je mnogo važnije, da se gosti koji posjećuju Opatiju bitno razlikuju od onih koji dolaze u Dubrovnik, Split ili Rovinj. Opatijska orijentacija na turizam sa četiri zvjezdice, koji se u stvarnosti uglavnom svodi na tri zvjezdice, izuzela je taj zaista lijepi grad iz itinerera gostiju veće kupovne moći. Osim Bevande i Navisa, Opatija nema nijedan zaista dobar hotel, dok se gradska turistička strategija temelji na kičastom recikliranju austrougarske tradicije. U Opatiji, nadalje, ne nema nijednog zaista dobrog bara koji bi se mogao uspoređivati s ozbiljnijim zagrebačkim barovima, o svakodnevnim kafićima da ne govorimo. Opatijska osrednjost iz koje iskaču samo dva vrhunska restorana, Plavi podrum i Bevanda, privremeno se može prikriti dobrom turističkom konjukturom. No, dugoročno govoreći, nismo sigurni je li Opatija zaslužila da samu sebe tretira kao “b” destinaciju u hrvatskoj turističkoj hijerarhiji.
