Pivnica “Zlatni tigar” u Pragu, jedna je od posljednjih praških pivnica koja je uspjela zadržati autentičnost i oduprijeti se svim silnim turistima koji svakodnevno hrle u taj prekrasni grad na rijeci Vltavi, mijenjajući ga tako i prilagođavajući sebi. U spomenutoj pivnici, a koju su posjećivali češki velikani poput Hrabala, Panenke i Havela – o čemu svjedoče biste, mnoge fotografije i dresovi na zidu – turistima je itekako otežan ulazak.
Kada neki turist i pokuša ući, te sasvim naivno naručiti njihovo kućno pivo, konobari se namjerno postave izrazito neljubazno i kažu mu da, eto, nažalost, nema slobodnog mjesta. Oni stolovi za kojima taj turist vidi da nitko ne sjedi, te se za njih zainteresira, oni su, naravno, svi rezervirani, a istovremeno domicilno stanovništvo puštaju da ulaze i sjedaju kako požele.
Na internetskoj stranici ove pivnice, nadalje, stoji samo jedan savjet za sve turiste koji je namjeravaju posjetiti i popiti pivo ispod biste B. Hrabla koji je tu bio redovan sve do 1997., ili se, eto, fotografirati kraj potpisanog dresa izumitelja najboljeg penala ikada; Antona Panenke, a taj savjet glasi: “Ne dolazite!” Nešto niže na toj stranici, kada malo skrolate prema dolje, stoji još i jedna manja nadopuna:”Ni slučajno!”
Istovremeno, na World Wide Webu, toj prekrasno informativnoj globalnoj mreži, postoji bezbroj stranica, foruma i koznačegasvene, a na kojima revoltirani turisti koji nisu uspjeli ući u Zlatni tigar ili je, štajaznam, stol za koji su namjeravali sjesti bio “rezerviran”, iznose sav svoj gnjev. Ima, međutim, i onih praktičnih, dobronamjernih ljudi koji ostalima savjetuju kako se treba ponašati prilikom ulaska da bi vas konobari zamijenili za Čeha i pustili da okusite njihovo božanstveno pivo u tom autentičnom praškom okruženju.
“Obucite bijele čarape na sandale…”, glasi jedan od njih koji se trudio ispasti duhovit, pa je kasnije još i napisao da legnete na luftmadrac i otplovite do Italije, ali osim toga da je očito negdje s naših područja indoktriniranih humorom Željka Pervana, te da ga vjerojatno nisu pustili ni da se približi njihovom pivu ili gulašu koji također izvrsno pripremaju, od njega nisam uspio saznati ništa što bi mi 2012.g. kada sam tamo bio prvi put, moglo pomoći prilikom ulaska. Oni drugi, doduše, manje ogorčeni komentatori i forumaši, bili su mi od velike pomoći kada su savjetovali da se odmah na ulazu obratim gospodinu u zelenoj majici, prethodno ga pozdravljajući na Češkom, te da prihvatim bilo koje mjesto mi ponudi. Ukoliko se pak obratim gospodinu u bijeloj majici – bili su vrlo jasni u svojim uputstvima – najbolje mi je da se odmah okrenem na petama i sam napustim predmetni ugostiteljski objekt…
Vaclav Havel, Bill Clinton i Madeleine Albright Kod Zlatnog Tigra u bivšem svijetu
Paradoks svega toga je da što više oni odbijaju sve te silne turiste, te im na krajnje neljubazan način daju do znanja kako nisu dobrodošli, to je “Tigar” turistima zanimljiviji i sve ih veći broj želi upravo tamo provesti nekoliko sati svoga godišnjeg odmora. Pivnica otvara u 18h, a zbog svega ovog navedenoga već u 16h ispred nje počinje se formirati dugačak red nepopravljivih optimista iz cijeloga svijeta, a koji sam uspio zaobići samo uz pomoć još par ovako dobrih savjeta kao što je bio ovaj gore navedeni. Istina, sjedio sam na mjestu na koje ne bi dopustili ni vašem psu da sjedne, ali barem sam bio unutra i, s velikim guštom sam kroz dno nagnute pivske krigle promatrao ostale jadnike kojima osoblje te najbolje praške pivnice onemogućava isti taj neponovljivi doživljaj.
