Slobodna Dalmacija, valjda u neočekivanom napadu kombinacije lokapatriotizma i senzacionalizma, konstatirala je u glavnom naslovu na naslovnici, kako raštika u američkim restoranima dostiže cijenu od stotinjak dolara . U tekstu se čak navodi da jedna porcija raštike može dosegnuti cijenu i od nekoliko stotina dolara po porciji, jer je sada izuzetno popularna zahvaljujući, među ostalima, dr. Ozu i Oprah Winfrey. Kako u njujorškim restoranima – a New York je ipak najskuplji američki veliki grad -baš ništa osim kavijara i bijelih tartufa ne košta nekoliko stotina dolara po porciji, pregledali smo jelovnike niza njujorških i drugih američkih restorana raznih žanrova.
Per Se u Time Warner Centru vjerojatno je najskuplji njujorški restoran iza Mase. Na aktualnom Per Seovu jelovniku raštika se, međutim, uopće ne spominje, a teško da bi ona sama mogla koštati nekoliko stotina dolara, kad cijeli vegeterijanski meni od s jedanaest slijedova od 10. siječnja, košta 325 dolara. Del Posto i Babbo legendarni su restorani Joea Bastianicha i Maria Batalia. Na aktualnim menijima oba restorana ne spominje se termin collard green, dakle raštika: na Babovu se meniju, doduše, nalaze Babbo’s Greens pa možda možemo pretpostaviti da Babbo’s Greens sadrže nešto raštike. To jelo košta, međutim, nekih desetak dolara. U Felidijinom meniju spominje se, pak, kale, koji se također može prevesti i kao raštika a ne samo kelj, i to u jednom jelu s tjesteninom. Cijeli meni, koji sadrži to jelo, još jedno predjelo i desert, stoji, međutim, 36 dolara. Sva četiri restorana koja smo naveli, već jako dugo vremena spadaju u sam vrh njujorške restoranske scene. Ni Daniel Boulud, koji u svom njujorškom restoranu ima dva vegetarijanska menija i jedan tasting meni od sedam slijedova (svaki stoji malo više od 200 dolara), nema raštiku ni u jednom jelu.
Zatim smo se okrenuli prema Harlemu. Amerikanci, naime, nisu sada otkrili raštiku, kao što piše na naslovnici Slobodne, nego je raštika (collard greens) uz bamiju jedan od glavnih sastojaka južnjačke, soul food gastronomije. Na jelovniku legendarnog restorana Sylvia’s, koji su posjećivali svi važni crni Amerikanci uključujući Martina Luthera Kinga i Baracka Obamu, raštika zauzima visoko prvo mjesto na listi priloga. Sylvia’s je po svim ocjenama gostiju na internetu mjesto gdje se navodno jede najbolja raštika u New Yorku. I košta točno pet dolara. Hrana u Sylviji inače je trećerazredna, ali je ambijent fenomenalan.
Kako ne bismo bili nepošteni prema raštiki, pregledali smo i meni Delmonica, flagship restorana slavnog chefa Emerila Lagassea, koji se nalazi u New Orleansu, prijestolnici soul fooda. Ondje smo raštiku našli na dva mjesta: njoki u umaku od raštike koštaju 11 dolara, a pačji konfit s raštikom 32 dolara. Pretpostavljamo da je jasno kako se veći dio ove cijene odnosi na patku. Naposljetku, provjerili smo kako raštika stoji u legendarnog kalifornijskom restoranu Chez Panisse, čija je vlasinica Alice Waters pionirka američke zdrave i organske hrane.
Nažalost, na današnjim menijima Chez Panissea nismo pronašli ni jedno jelo od raštike. Pa smo pomislili da se raštika preselila u eterične sfere visoke kuhinje, koje u Kaliforniji suvereno nadzire David Kinch, vlasnik i chef Manrese, restorana s tri Michelinove zvjezdice, koji je fokusiran baš na povrće: cijeli Manresin meni, koji sadrži između deset i petnaest slijedova, i koji se dnevno mijenja, košta 235 dolara. Raštika u zadnjih godinu dana jest postala popularna, zato što je došla na red za status “najzdravije hrane na svijetu” u raznim kampanjama o zdravoj prehrani, ne zato što je svi vrhunski američki chefovi žele na menijima.
Za legendu o ultraskupoj raštiki zaslužna je luksuzna robna kuća Neiman Marcus, koja je u studenom ove godine na tržište lansirala smrznuto jelo od raštike s pancetom za zaista nevjerajtnih 66 dolara, što je izazvalo masovno ismijavanje u američkim medijima, no nije spriječilo prodaju. Neiman Marcus rasprodao je sve zalihe najskuplje raštike na svijetu. Međutim, radilo se o pakovanju od 48 unci, odnosno nešto manje od kilogram i pol, dovoljnom, prema mišljenu Eatera, za najmanje deset ljudi, a ne o jednoj porciji. Na kraju ostaje samo jedno pitanje. Kako je i zašto bilo kome, u vrijeme interneta, palo na pamet objaviti da je raštika skuplja od bijelih tartufa?