Kada smo prvi put kušali Bolfanov sauvignon iz berbe 2013. nismo bili osobito oduševljeni. Premda nam je sam Tomislav Bolfan najtoplije preporučio to vino, koje je dobilo Decanterovu brončanu medalju, činilo nam se pomalo neusklađenim: visoka kiselina (oko sedam grama), iskakala je na sve strane, te je dominirala nad ostalim elementima. Na nosu je vino bilo perfektno čisto, sve u zelenim tonovima, od šparoga i pokošene trave, do jake arome zelene paprike (koju ne volimo u cabernet sauvignonu, ali je itekako poželjna u sauvignon blancu).
Međutim, samo šest mjeseci kasnije, negdje pretkraj 2014. godine, sauvignon iz 2013. došao je k sebi, zaokružio se, počeo iskazivati jaku mineralnost te pomalo podsjećati na vrhunske štajerske sauvignone, poput Stattlerovih, s kojima, uostalom, dijeli pojedine klimatske značajke, kao i temeljni način proizvodnje: i Stattler i Bolfan sauvignone proizvode u inoksu.
Sauvignon iz 2013. u svojoj je najranijoj mladosti bio žrtva Bolfanove opsesije što svježijim vinima. Međutim, ako je sauvignon pobran u pravo vrijeme (da bi se tijekom fermentacije uspjeli razviti tioli, spojevi koji stvaraju njegov prepoznatljiv aromatski profil), ako posjeduje dovoljno mineralnosti, kao i visoku kiselinu, on neće izgubiti svježinu ni nakon tri ili četiri godine. Naprotiv, sauvignon može ,kratkoročno naravno, vrlo uspješno odležavati. A oni zaista najbolji, poput legendarnog Barona d’L, ili Silexa i Pur Sanga, sjajno se drže i nakon desetak godina.
Bolfanov sauvignon iz 2015. godine već je na prvom kušanju, iz tanka u Bolfanovu podrumu iznad zagorskog sela Hrašćina, ostavio znatno bolji dojam od 2013. Za razliku od svog prethodnika (berbu 2014. valja, razumije se ignorirati). Sauvignon iz 2015. u ranoj je fazi bio zaokružen i elegantan, dok je istodobno zadržao vibrantnu svježinu i hrskavu teksturu vina iz 2013. godine. Za tu je izbalansiranost novog Bolfanova sauvignona, osvajača zlatne medalje na Svjetskom sauvignonskom prvenstvu u Španjolskoj, očigledno zaslužan viši alkohol, koji je vinu dao punoću i lagani osjećaj uljastosti.
Na uskrsni smo ponedjeljak istodobno kušali oba Bolfanova nagrađena sauvignona. Starija berba ušla je u optimalnu formu. Kiselina se smirila baš koliko je potrebno da vino postane elegantno i glatko, svježina je i dalje itekako prisutna, pojavile su se diskretne note dima, baš kao kod nekih loirskih sauvignona, koje su fino podcrtale sad skoro dominantni miris zelenih paprika.
Bolfanov sauvignon iz 2013. godine definitivno je bolji u trećoj, nego u prvoj godini poslije berbe. Sauvignon iz 2015. rođeni je blockbuster. On već danas posjeduje sve poželjne značajke europskih sjevernih sauvignona: hrskavo je kiseo, ali i glatko uljast lijepog , punog tijela, i kompleksnog aromatskog profila u kojem se, uz pokošenu travu, koprive i šparoge, ovoga puta osjeća i bazga, što je razmjerno neobično: kaže se da sauvignoni krenu ili prema zelenim aromama, ili prema bazgi.
Bolfanov sauvignon iz 2015. jedno je od rijetkih velikih domaćih bijelih vina, koja se trenutno nalaze na tržištu. Mislimo da ispred sebe ima još barem četiri ili pet godina odležavanja, tijekom kojih će se mijenjati, a da ne izgubi privlačnost i svježinu.
S ove dvije berbe Tomislav Bolfan nametnuo se kao vodeći domaći proizvođač sauvignon blanca. Što je pošten ishod priče o neobičnom zagrebačko-zagorskom bioenergetičaru, koji se relativno kasno počeo baviti vinogradarstvom, kojeg su neki etablirani kolege prije samo sedam ili osam godina gotovo javno odbacivali, koji do danas nije uspio razviti dovoljno efikasan sustav distibucije vina (pa njegovih vina mnogogdje nema), ali koji je nepovratno promijenio zagorsko vinarstvo.
Gastro preporuke: Oba sa vina izvrsno slažu sa sezonskom, proljetnom hranom: kamenicama, šparogama, mladim graškom. Oba su, zbog visoke kiseline, bogomdana za klasični rižoto. Oba, naravno, sjajno idu uz kozje sireve. Viši alkohol u mlađem vinu čini ga, međutim, jako podesnim za bijelu ribu, pečenu piletinu, ali i pršut i kulene.
