U redu, Kaschetina pizza majstorica došla je iz već legendarne O’Hare. Vlasnik je, stekli smo dojam, gospodin s dobrim namjerama, a vrlo mladi konobar bio je ekscentrično simpatičan i efikasan. Osim toga, u Kascheti neke stvari zaista rade dobro. Na pizzu s biftekom stavlja se sirova govedina, narezana kao za carpaccio koju onda vrućina tijesta ugrije baš koliko treba. Zatim, koriste datterini rajčice, što je više nego pohvalno. Iskopirali su i neke O’Harine recpete, poput pizze s talijanskom kobasicom, ili pizze sa slaninom crne slavonske svinje, što je također pohvalno: nema ništa loše kad se oslanjate na dokazano uspješne klasike žanra. Naposljetku, jako je lijepo i korisno što drže cijelu kolekciju izvrsnih ljutih umaka zagrebačke firme Volim ljuto, naš je favorit Vrabanero koji se, naravno, temelji na habañeru.
A sad je red na očigledne probleme. Prvo, Kascheta nema krušnu peć nego koristi električnu. Što može proći kod tanke pizze (“romane”), ali ne funkcionira kod pizze s debljim rubom (“napoletane”), jer rubovi pizze nisu ni hrskavi ni mekani nego naprosto žilavi, kao i kod većine sličnih pizza koje izlaze iz električnih pećnica. Sredina pizze je, pak, palačinkasta, što je bila naša glavna zamjerka O’Hari prije godinu dana, i što je O’Hara kasnije ispravila. “Romana” s biftekom bila je, dakle, sasvim fina, dok je “napoletana” s mesom talijanske kobasice bila djelomično žilava, a djelomično premekana. Zbog realnog tehničkog ograničenja, Kaschetina “napoletana” neće se moći poboljšati.
Drugi strukturni (konceptualni) Kaschetin problem jest ponuda tjestenina. Ona se, nažalost, nipo čemu ne razlikuje od uobičajenog repertoara zagrebačkih kvazitalijanskih gostionica: tu je pasta s kozicama, pa pasta s plodovima mora, pa bolognese za 33 kune, pa zelena tjestenina s lososom. E sad, ako zaista kuhate bolognese bar približno prema jednom od autentičnijih recepata za ragu, on ne može koštati 33 kune. Ako ga pak radite kao fast food, što čine sve zagrebačke tratorije, gostima šaljete poruku da se odričete bilo kakvih kulinarskih ambicija. Dosadni meni za tjesteninu u kontradikciji je s dojmom da Kascheta želi biti malo ambicioznija od drugih tratorija. Čini se, zapravo, da zasad baš nije sigurna kako to postići. Izbor piva je solidan, jer uključuje Zmajsko i Pilsner Urquell, dok izbora vina zasad nema. Kascheti to ne treba zamjeriti, jer je počela raditi tek prije nekoliko dana.
Kascheta je otvorena u prizemlju dvorišnog hostela My Way, blizu hotela Sheraton. Prostor je uređen hipsterski rustikalno, s tonom drveta od samih kašeta. Primijetili smo mali problem s ventilacijom, kad bi iz kuhinje u blagovaonicu zapuhnuo povjetarac prepun sirovog i prženog češnjaka. Budući da u cijelom tom kvartu ima i dosta zaposlenih, i ponešto turista, a vikendom i vrlo mnogo Zagrepčana koji opsjedaju Cinestar u obližnjem Branimir Centru, Kascheta bi mogla uspjeti. Pogotovo zato što nema konkurenciju. Na prostoru između Križanićeve gimnazije, križanja Draškovićeve i Boškovićeve i Branimir Centra, ne postoji nijedan drugi lokal gdje se može pojesti bilo što bar donekle dobro. Međutim, računaju li na dugoročniji uspjeh, u Kascheti bi morali raščistiti što i kako žele peći i kuhati. Za početak, bilo bi dobro da eliminiraju “napoletanu” kao žanr, te da potraže nešto originalnije i uzbudljivije recepte za tjesteninu. Dvije pizze, četiri Zmajska i jedan Chivas platili smo 258 kuna.
KASCHETA
Trpimirova 4, Zagreb
HRANA -3/5 AMBIJENT -3/5 POSLUGA -4 /5
sve kreditne kartice
