Web stranica Kulta Plave Kamenice eksplodirala je kad smo objavili da je Slovenka Ana Roš proglašena najboljom ženom chefom na svijetu u San Pellegirnovu izboru 50 Najboljih restorana na svijetu. Bio je to jedan od najčitanijih članaka otkad izlazimo. Vani su reakcije također bile burne, ali zbog drugog razloga. U svjetskoj gastronomskoj zajednici nema spora, Ana Roš zaista jest jedna od najboljih chefova na svijetu. Iako Michelin ne ocjenjuje restorane u regiji, njezino kuhanje u Hiši Franko u Kobaridu definitivno zaslužuje dvije zvjedice, a tehnika i slaganje okusa svrstavaju među neke od najtalentiranijih chefova na sceni, uz bok chefovim Dominique Crenn i Helene Darroze, koje su prije nje u istom izboru proglašavane najboljima na svijetu. Ono što je izazvalo negativne komentare na internetu je, naravno, San Pellegrinova anakrona podjela chefova na muškarce i žene. Vrhunski restorani su jednako težak posao tko god je na čelu kuhinje, uspjeh restorana govori sam za sebe i za razdvajanje žena od muškaraca u profesiji zaista nema drugog objašnjenja osim da je riječ o seksističkom reliktu iz vremena kad je profesionalno kuhanje bila muška profesionalna utvrda. Čak i ako je zamišljen kao način afirmiranja žena kojih je zaista premalo u visokoj gastronomiji, taj je izbor, slaže se većina, vrijeme pregazilo.
“Ova nagrada nije samo apsurdna, već je i uvredljiva”, piše Amanda Kludt na Eateru, u žestokom komentaru s naslovom “Još jednom pitamo zašto se dodjeljuje nagrada za najbolju ženu chefa?”. Kludt tvrdi da ovakav okvir ne slavi kuharice već ih, naprotiv, marginalizira, tretirajući ih kao kuriozitet u profesiji umjesto kao osobe na čelu kuhinjskih brigada.
Why do we still have foolish awards like this? Patently, she's a great chef, period. Her gender is irrelevant https://t.co/aBRoagS1mx
— Simon Majumdar (@SimonMajumdar) January 25, 2017
Ova se rasprava opravdano vodi godinama, obnavlja se svaki put kad San Pellegrino proglasi novu “Najbolju ženu chefa na svijetu” Kad je lani dobila tu titulu, chef Dominique Crenn ocijenila ju je kao nastavak tradicije: “Nadam se da će ove nagrade nestati u idućih nekoliko godina, mislim da stvarno hoće. Trebalo bismo reći chef prije nego što kažemo žena. Dok se to ne promijeni, moramo razgovarati o tome”. U izjavama nakon proglašenja Ana Roš također je komentirala to pitanje: “Pravljenje razlika između muškaraca i žena chefova je ostatak njihovih tradicionalnih društvenih uloga i nema veze s kvalitetom hrane i tehničkim vještinama. Svi dijelimo istu ljubav i strast prema ovo poslu,” rekla je za Good Food.
https://t.co/NpOeaDIASe "Women are people. People are chefs." Thank you @Eater. Have tweeted them every year about this. Not one response.
— Ruth (@legslonglength) January 27, 2017
Izbor 50 Najboljih restorana na svijetu 2002 je godine pokrenuo britanski specijalizirani časopis Restaurant. Projekt je postao svjetski fenomen, praćeniji i komentiraniji od novih izdanja Michelinovih vodiča, i definitivno kulturno utjecajniji. Pobjednici su započinjali važne pokrete u gastronomiji, najbolji restorani poput elBullija i Nome postajali mjesta masovnih hodočašća, chefovi svjetske medijske zvijezde. Zadnjih godina o izboru se sve više raspravlja, a problem rodne ravnopravnosti samo je jedna od tema. Dosta kritika izazvao je San Pellegrinov sustav ocjenjivanja, netransparentni sastav žirija, sporost u prepoznavanju relevantnih trendova na svjetskoj restoranskoj sceni, poput zanemarivanja azijskih i avangardnih zapadnoeuropskih restorana ili proglašenja Osterie Francescana Massima Botture najboljim restoranom na svijetu 2016. nakon što je restoran već prošao svoj vrhunac. Reakcije publike pokazuju da je još uvijek riječ o jednom od najutjecajnijih izbora na svijetu koji, unatoč problemima, ima ozbiljnu profesionalnu i komercijalnu težinu za sve koji u njemu pobjeđuju. Tim je važnije da ozbiljno shvati prijedloge za poboljšanja.
