Početkom godine napokon se otvorio hotel Academia. Smješten u bivšem shopping centru Kaskade na kraju Tkalčićeve ulice, hotel ima nekoliko značajnih prednosti – sobe su, kažu gosti, prilično komforne, cijene izuzetno povoljne, parking je skoro odmah do ulaznih vrata, a lokacija prirodno fenomenalna, na samom rubu najjače zagrebačke turističke zone.
Academia, hotel sa četiri zvjezdice i pedesetak soba, ima, međutim, i jednu značajnu manu. Njegov atrij izgleda kao aerodromska čekaonica. Dosadan je, bezličan i hladan. St.Michael, Academijin bistro koji se nalazi ulaz do hotela, doima se podjednako dosadno, bezlično, jeftino i hladno. Tko god da je uređivao taj neugledni i neugodni interijer, pokušao je spasiti stvar s nešto cjepanica i vinskih boca, no te su se intervencije izgubile u prostoru koji u najboljem slučaju podsjeća na aerodromske restorane.
Jelovnik ipak ostavlja puno bolji dojam. St.Michaelov meni duhovit je izdanak zagrebačke bistrologije; juha od pečene mrkve, glazirani odrezak od bunceka, rižoto s češnjovkama, tartar od srnetine i govedine i četiri vegetarijanska tartara, spadaju među zanimljivija jela sa St.Michaelova jelovnika. Još je bolje što dnevni meni zaista jest dnevni meni, pa smo tako na prvi dan veljače, baš dok se objavljivala vijest o prvoj Michelinovoj zvezdici u Hrvatskoj, naletjeli na puno kamenica i na solidne trilje. Kamenice su bile izvanredne, trilje propisno pečene, tagliatelle s kamenicama možda malo premliječne. Bilo bi zgodno da su u umak ubacili nešto peperoncina i dosta limunove kore. Daska s drniškim pršutom, tapenadama i sirom bila jako slasna. Jedino je kolač od maslinova ulja sa sladoledom od kajmaka razočarao. Sladoled nije imao konzistenciju sladoleda nego kajmaka, dok je glazura na kolaču bila tako žilava da se nije mogla rezati.
Nadalje, sasvim je neobično da u prvim danima rada St.Michael nije imao neka jela s menija za koja nije teško nabaviti sastojke. Htjeli smo naručiti tartar, pa su nam rekli da umjesto tartara imaju goveđi carpaccio jer nema srnetine. Zatim smo htjeli naručiti vegetarijanski tartar od četiri vrste vrlo bazičnog povrća, mrkve, vrganja, celera i cikle, pa su nam rekli da nema ni njega. Još je neobičnije što vrlo ljubazne konobare nitko nije ničemu poučio. Kad smo pitali odakle je pršut, konobar je morao otići u kuhinju po odgovor. Kad smo se zanimali za porijeklo dosta lošeg maslinova ulja, konobar je opet morao do kuhinje. Kad smo se , zatim, interesirali za vina na čaše, rekli su nam da toče i “ilovačku graševinu”. Radilo se, naravno, o graševini Iločkih podruma. “Ilovačka graševina” nije bila lapsus, nego bazično neznanje.
Prošle smo subote bili u St.Michaelu na piću pa smo, pitajući za ponudu vina na čaše, također čuli riječi “ilovačka”, umjesto iločka graševina. Konobari se, dakle, trude, ali nisu prošli ni elementarni trening o tome što St.Michael s zapravo nudi, što govori o niskoj razini profesionalizma vlasnika i/ili voditelja lokala. Vinska karta neobično je dobra za bistrološke kriterije, s puno vrhunskih domaćih vina od Tomčeva rizlinga do Medeine Punta Grece, s ponešto finih talijanskih vina, te s fenomenalnim Grahamovim 20-godišnjim tawnyem. St.Michael je mjesto dobrih namjera, korektnih cijena i ljubaznog osoblja. Nadamo se da bi mogao postati i zaista dobar restoran, usprkos posve neugodnom ugođaju. Dva predjela, dva glavna jela, desert, dvije čaše pjenušca, butelju rizlinga, dvije čaše graševine i kavu platili smo 614 kuna.
ST. MICHAEL
Tkalčićeva 88, Hotel Academia Zagreb
HRANA 3/5 AMBIJENT -2/5 POSLUGA 3/5
sve kreditne kartice
