Potaknuti entuzijastičkim odzivom čitatelja na našu jučerašnju anketu o tome je li Ožujsko dobro, prosječno ili loše pivo, pri čemu se većina sudionika ankete složila s trećom opcijom, izdvojili smo šest osobito dosadnih piva u hrvatskim trgovinama, kafićima i restoranima. Budući da se istodobno radi o najmasovnijim brendovima u Hrvatskoj, u čiju se borbu za tržišne udjele ulaže prilično velik novac, čini se da se u Hrvatskoj, nažalost, ne računajući craftove, pije prilično neuzbudljivo pivo. Piva su poredana po abecedi.
1.AMSTEL
Amstel je stari nizozemski brand, što ga je kupio Heineken. Svojedobno je postojalo pravilo da se Amstel i Heineken ne natječu na nekim izvoznim tržištima, pa je tako prije petnaestak godina u Grčkoj bilo prilično teško kupiti Heineken. Danas se oba piva prodaju gotovo svugdje, pa tako i u Hrvatskoj, gdje se Amstel prvo uvozio iz Srbije, da bi se prije skoro dvije godine počeo proizvoditi u Karlovcu. Amstel je tipičan bezukusni, lagano zaslađeni lager, koji nije ničim uvredljiv, ali čijeg se okusa ne možete sjećati jer ga uglavnom nema.
2. CORONA EXTRA
Corona spada među najprodavanija piva na svijetu. Ovo niskoalkoholno pivo koje uopće ne pjeni, osvježavajuće je ljetno piće ako u njega stavimo krišku ili dvije limete ili limuna. Međutim, Corona bez limuna ili limete, poslužena na samo malo višoj temperaturi, nepitko je bljutava. Ista pivovara, meksička Grupo Modelo, proizvodi vrlo dobro tamno pivo Negra Modelo.
3. HEINEKEN
Davno, davno prije mnogo vremena, Heineken je bio sasvim solidno pivo, osobito u točenom izdanju . No, s vremenom se smanjivao ekstrakt a pojačavala slatkoća, paje Heineken već godinama lagano, čisto, bezlično, prilično bezoskusno piće (neki recenzenti opisuju da miriše po kuhanom povrću), koje se fenomenalno prodaje baš zato što nema nikakva posebna svojstva. Ono je namijenjeno kupcima koji ne vole specifične osobine piva, nego kupuju Heineken zbog njegova “premium” statusa i zbog imidža projiciranog u uglavnom atraktivnim reklamama.
4. KARLOVAČKO
Karlovačko, dugodesetljetni konkurent Ožujskog, dijeli većinu njegovih osobina: riječ je o još jednom prosječnom lageru, koji po ljeti, u točenoj verziji, može poslužiti kao kakvo takvo osvježavajuće piće. Recimo da je okus Ožujskog možda nešto čišći od okusa Karlovačkog, ali ne značajno. Ono što ih najviše razlikuje jest moćna i pamtljiva reklamna kampanja za Ožujsko. Kampanje za Karlovačko u posljednje su vrijeme bile tradicionalistički usmjerene (i anakronistički snimljene), da bi ovom zadnjom ušle u nerazumljivu ezoteriju.
5. OŽUJSKO
Ožujsko pivo nacionalna je činjenica otkad svi mi znamo za sebe, pa i dulje. Budući da smo unatrag četrdesetak godina pili razne varijante Ožujskog, moramo primijetiti da je ono, pošto je Zagrebačku pivovaru bio preuzeo Interbrew, postalo nešto čišće, preciznije, pjenušavije i pitkije. No, poslije nekoliko godina ta su se poboljšanja izgubila, pa se Ožujsko pretvorilo u još jedno od brojnih masovnih piva bez specifičnog okusa i arome. Ožujsko, međutim, kao i Heineken na svjetskoj razini, živi od vrlo dobrog marketinga.
6. PAN LAGER
Pan bi i u ovako zamarajućoj konkurenciji, na slijepom kušanju vjerojatno dobio nagradu za nedostatak karaktera i okusa. Jedino što se u Panu može osjetiti jest umjerena slatkoća žitarica. Sve je drugo voda s nešto malo alkohola. Carlsbergovoj distribuciji mora se odati priznanje što je tako beskarakterni proizvod učinila masovno prisutnim na tržištu.