Petak je počeo senzacionalno. U društvu sommelierke Jelene Šimić Valentić, sommeliera i suvlasnika Noela Ivana Juga i sommeliera i uvoznika vina Željka Bročilovića Carlosa, probali smo sedam ili osam vrlo dobrih do fantastičnih vina iz Carlosova portfolia. Počeli smo sa lijepim, svježim i čistim Lagederovim sauvignonom iz 2015. Alois Lagader jedan je od najvažnijih vinara iz Južnog Tirola. Uslijedio je prvi vrhunac ovog omamljujućeg proljetnog jutra. Cotatov Sancerre Monte Damnes iz 2015.
Poslije smrti Didiera Dagenaeua, Pascal Cotat smatra se najvažnijim proizvođačem loirskih sauvignona, barem kad je riječ o kvaliteti. Monte Damnes je jedan od najcjenjenijih položaja u Sancerreu. Cotatov Monte Damnes iz 2015. prekrasno je, slojevito vino s kompliciranim bouquetom, koji obuhvaća prepoznatljivu mineralnost, poletne voćno cvjetne nijanse, ali i ponešto meda i pepela. U ustima je zreo, dugačak , ali i zeleno čist: aftertaste i gotovo dramatična kombinacija zrelosti, kiseline i osjećaja suhoće pomalo asociraju na starije berbe Pur Sanga. Zatim smo kušali tri vina Damjana Podveršiča , našeg najdražeg vinara sa slovensko talijanske granice, uz Joška Gravnera. Rebula iz 2012. gotovo je animalna na nosu i doslovno slana na okusu. Malvazija iz iste berbe miriše po grožđu, suhom žutom voću i začinima, te posve neosjetno nosi 15 posto alkohola.
Kaoja je cuvee chardonnaya, istarske malvazije i friulana. Kaoja je, dakle, jedno od najboljih narančastih vina uopće i bilo gdje. Ona je ekspresivna kao najbolje Gravnerove buteljke i elgantna kao jako dobar Batard Montrachet: za taj je novac (košta oko 190 kuna u nabavi) gotovo nemoguće nabaviti bolji orange (ili bolje bijelo vino).
