Najvažniji dio preuređenog kina u Kaptol Centru je njegov novi WOW bar. Nekad epicentar zagrebačkih večernjih izlazaka, s par pristojnih dućana, Merkatorom, Bonkulovićem, dobrim kafićima i dva sjajna restorana, Kaptol Centar je zadnjih godina počeo odumirati. S otvaranjem restorana Barbieri’s u prostorima bivšeg Takenoka i otvaranjem butik kina, taj bi se proces možda mogao i zaustaviti. WOW bar u tome bi mogao odigrati presudnu ulogu. Smješten u velikom i visokom prostoru otvorenom probijanjem zida u predvorju kina, Cinema je mjesto uređeno s puno duha i očiglednim manjkom budžeta ili vremena.
Što nimalo ne smeta, jer je skoro svako rješenje dobro. Autori koncepta i dizajna, Dean Franić i Saša Šekoranja ostavili su gole betonske zidove i cijevi, a dio zidova naprosto prekrili zavjesama s psihodeličnim printom gledatelja u kinu. Na zidovima su gigantske fotografije holivudskih legendi i jedan dobar grafit astronauta s neonskim lampama. Sam bar je kružan, s fenomenalnim centralnim elementom sastavljenim od starih svijetlećih kino reklama. Visoke barske stolice su udobne a šank dovoljno širok i komotan za dulje sjedenje i veća društva, što je testirala i potvrdila brojna publika ZagrebDoxa. Terasa za pušenje je posebna atrakcija s Palmama i kaučima, i praktički se ne prazni. Atmosfera je odlična, podsjeća na barove nekih berlinskih kina i art centara.
Kad su Franić i Šekoranja dizajnirali WOW bar, govorili su žele da on bude ulaz u drugi svijet, “poput zastora u kazalištu koji uvodi i otkriva svijet u kojem su mašta, individualnost, izričaj i emocije osnovni pokretači”. To su i postigli. Sam bar, međutim, vraća u sumornu stvarnost. Na karti nema koktela, što sugerira da je riječ o mjestu na kojem se može popiti pivo, čašu vina ili pjenušac. Glavno pivo je od zagrebačke Garden Brewery, imaju i Prvo viško i par etiketa pivnice Medvedgrad, popularan i siguran izbor, iako ne baš sadržajan.
Vinska karta je druga priča. Izbor vina je korektan i u domaćem i stranom dijelu, ali cijene odaju da je kartu sastavljao netko tko se ne razumije u tržište vina. Dok su cijene većine stranih vina i pjenušaca korektne, variraju ovisno o distributeru, cijene hrvatskih vina su pretjerane. Tomčev pjenušac Millenium Brut nitko tko ga pije neće naručiti po cijeni od 210 kuna, kad je njegova cijena u restoranima oko 150 kuna. Isto važi i za Korakov Crni pinot za 330 kuna. Cijene vina na čaše su vrlo dobre. Izbor žestokih pića mogao bi biti bolji, ali bar se tek otvorio i za očekivati je da će se ponuda prilagođavati potražnji. Barmeni izgledaju dobro, uniforme je dizajnirala Aleksandra Dojčinović, ali su dosta neuigrani, a to za mjesto na kojemu velik broj ljudi zbog projekcija dolazi odjednom i brzo treba piće, i koje ima zaista veliku salu, predstavlja strateški problem. S obzirom da pokazuju određenu ozbiljnost u pristupu pićima i da je bar očigledno osmišljen kao mjesto za izlaske a ne samo kino bar, bilo bi dobro da iskoriste odličan izbor grickalica iz kina i prodaju ih zajedno s pivima i vinima. Već je jasno da se ljudi rado zadržavaju u WOW baru, zašto onda ne bi i više pili?
