Marino Markežić vlasnik je vinarije Kabola iz zapadne Istre, čije se malvazije i pjenušci dosta redovito prodaju po hrvatskim hotelima, restoranima i vinotekama. No, gospodin Markežić, koji je svojedobno vodio jako uspješnu tartufarsku gostionicu Marino u Kremenju kraj Momjana, zapravo proizvodi puno uzbudljivija vina.
Primjerice, Markežić je prvi hrvatski vinar koji je koristio amfore, i to još davne 2003. godine. Nadalje, o lanjskom je Božiću Markežić pustio na tržište vrlo fini duboki teran iz 2007. godine. Na jučerašnjoj večeri u Noelu kušali smo, pak, neka sasvim rijetka, prilično izvrsna vina. Uz hobotnicu s prženim malim njokima poslužena nam je Malvazija Amfora iz 2006. godine, boje VSOP konjaka i snažnih tercijarnih začinskih mirisa među kojima su dominirali klinčič i zvjezdani anis. No, ovo vino nije toliko bitno zbog originalnog bouqueta koliko zbog fenomenalne strukture i teksture. Ono je svježe kao da je grožđe ubrano prije dvije godine i posve je glatko, kao vrhunska orange vina s talijanske strane Soče.
Riječ je o jednom od najvrednijih prototipova hrvatskih narančastih vina. Uz steak od boškarina i zadimljeni poriluk, kušali smo crnu kupažu koja se dosad nije točila u javnosti. Riječ je o cuveeu iz 2004. godine napravljenom od trećine terana, merlota i cabernet sauvignona, koji se doima, budimo oprezni, nekih sedam ili osam godina mlađe. Ovaj je cuvee najbolje Markežićevo vino koje smo uopće probali. Riječ je o jednom od sve brojnijih dokaza da istarski terroir može dati izvanredna crna vina. Večera u Noelu završila je moćnim, slatko-kiselim, nefiltriranim muškatom iz 2012. godine za koji se, eto, i par sati poslije kušanja pitamo zašto nije baš nigdje u prodaji. Marino Markežić, veteran i pionir istarske vinske i gastronomske scene, sinoć je u uobičajeno prepunom Noelu predstavio teško dostupna i ozbiljno dobra vina. Kabola bi baš na temelju takvih vina trebala nastaviti jačati svoj brand.