Ovih smo dana ušli u Spice Up, simpatični mali dućan u Mrazovićevoj ulici. Spice Up prodaje indijsku hranu, pa je naizgled prigodno nazvan. Naizgled, zato što u njemu nema skoro ništa spicy. Spice Up nudi ili vrlo jeftine brandove, ili brandove koji su već prisutni u supermarketima. I jedno i drugo čini Spice Up nekonkurentnim i nevažnim. Vlasnici Spice Upa izgleda ne razumiju da se ne obraćaju masovnoj publici koju će privući nižim cijenama. U Zagrebu se indijski gastro dućan moze obraćati jedino specijaliziranoj publici, koja je spremna ponešto platiti za vrhunsku kvalitetu. Koje u Spice Upu baš i nema.
Umak od tamarinda beznadežno je presladak, usoljene limete u kljukadtom crvenom umaku imaju neugodan aftertaste po željezu dok, primjerice, u Spice Upu nije bilo čak ni chutneya od manga. Nije bilo ni osobitog izbora čilija, ni svježe kurkume koja se već dulje vrijeme redovito prodaje u supermarketima. Jedina korisna stvar koju smo u Spice Upu uspjeli kupiti bilo je sušeno lišće currya. Spice Up nažalost ponavlja obrazac neuspješnosti drugih zagrebačkih dućana, koji nisu bili kadri ponuditi spečificnu, vrhunsku robu nedostupnu u samoposluživanjima. Karakterističan su primjer već zatvoreni Tokyo u Boškovićevoj ulici i korejska trgovina u Draškovićevoj. Zagrebu je potrebno više etničkih, osobito azijskih trgovina s hranom. Međutim, žele li uspjeti, oni ne smiju ići ispod visokih standarda što ih je postavila Harissa svojim kompetentnim izborom začina, umaka i čajeva.
