Zagrebačka turistička sezona otpočela je kišom. Što nije spriječilo brojne Korejce, Kineze, Japance ali i Arape, da na uskrsni ponedjeljak i utorak, prvi radni dan poslije Uskrsa lutaju gradom, te da se zadržavaju u uobičajenim turistčkim zonama, među kojima je Tkalčićeva ulica sasvim sigurno najfrekventnija. Stoga je Tkalčićeva prije nekoliko godina postala središte valjda najvećeg broja restorana po kvadratnom metru u glavnom gradu. Mnogi od njih već su se zatvorili, na nekim se lokacijama poput Tkalčićeve 43, svakih pola godine ili godinu dana otvara nova zalogajnica, a dobar je dio gastroponude u Tkalčićevoj posve nevrijedan spomena. U ovom smo pregledu izdvojili nekoliko lokala u kojima se može jesti, ako baš morate, i dva u kojima zaista vrijedi jesti.
Valja napomenuti da se nadamo kako će Royal India, koja se treba otvoriti za nekoliko dana, zadržati kvalitetu i začinsku moć iz kaptolskog podruma, te da nažalost, spletom okolnosti, nismo stigli provjeriti inače pouzdani Rocket Burger, što ćemo nadoknaditi posebnom, samostalnom recenzijom u najkraćem roku. Evo, dakle, prihvatljive (ili rubno prihvatljive) restoranske karte Tkalčićeve ulice za 2017. godinu.
1. Agava, naprosto odlično
Agava je za dvije do tri klase najbolji restoran u Tkalčićevoj i jedan od sedam ili osam najboljih restorana u Zagrebu. Chef Belizar Miloš i sommelier Darko Lugarić približili su se standardima dobrog klasičnog fine dininga. Nova terasa pruža sjajan pogled na ulicu, u sada komfornim uvjetima.
2. Royal India, vrlo dobro, opako i aromatično
U Royal Indiji na Kaptolu jeli smo barem dvadesetak puta, pa slobodno možemo tvrditi kao je riječ o neobično autentičnom etničkom restoranu u svom angloindijskom žanru. Nova Royal India otvara se u Tkalčićevoj 26. Nadamo se da su chefovi s Kaptola ponijeli što veće zalihe čilija, kurkume, korijandera, fenugreeka, cimeta i curryeva lišća te da ultraturistička zona neće razvodniti njihov žestoki kulinarski stil.
S Agavom i Royal Indijom naše preporuke prestaju: ostalo su tek konstatacije zatečenog stanja.
3. Curry Bowl, jestivo i mirisno
Curryi u šrilankanskoj zalogajnici Curry Bowl parfimiraju cijelu ulicu. Okusi su dobri, na sastojcima se pomalo do puno vara, a konobarice katkad tvrde da im ne radi internet pa tako ni POS uređaj, pokušavajući od gosta izvući što više casha. No, zbog dobrih recepata za curry, Curry Bowl spada među podnošljivije lokale u Tkalčićevoj ulici.
4. Otto&Frank, jestivo i katkad ambiciozno
U ovom smo bistrou pojeli jedan od gorih burgera u gradu. Kasniji posjeti naših suradnika potvrdili su prve dojmove. Međutim, Ottu&Franku mora se priznati stanovita kulinarska ambicija, što uvijek valja pohvaliti. U utorak su tako pripremali jelenji file. Jelenje je meso dobrodošlo osvježenje na zagrebačkom konvencionalnom bistrološkom repertoaru.
5. Umami, naprosto jestivo
Umami u Skalinskoj, par metara od Tkalčićeve, azijski je street food sa smiješno niskim cijenama, nultom razinom posluge, solidnim jednostavnim formatima, poput raznih okruglica, i vrlo lošim curryem.
6. Kako da ne? uglavnom jestivo, neambiciozno
U prvom zagrebačkom izraelskom bistrou kojeg poneki mediji, nitko ne zna zašto, neumjereno hvale, humus napadno podsjeća na humuse koji se prodaju u samoposluživanjima. To se mjesto, zasad, u najboljem slučaju može tretirati kao više ili manje simpatični amaterizam.
7. Ivek I Marek, uglavnom jestivo, beznadežno zastarjelo
Ivica i Marica otvorio se kao etnički restoran prije više od deset godina. U ono vrijeme nije bio presudno turistički orijentiran, te se pokušavao baviti ozbiljnim sastojcima što je, međutim, često dovodilo do toga da se pola jela s menija nije moglo naručiti jer tih sastojaka nije bilo. Sadašnji Ivek I Marek barataju općim mjestima hrvatske etno hrane poput boškarina (jedino što nitko ne zna otkud hrvatskim restoranima toliko boškarinova mesa), dok je kuhanje na razini hotela s dvije do tri zvjezdice. Što je sve šteta, jer bi bilo sjajno da se bilo tko u Tkalčićevoj pokušava posvetiti bar donekle modernoj i tehnički preciznoj interpretaciji narodnih hrvatskih regionalnih kuhinja.
8. Village Tavern, donekle jestivo, neveselo
Veliki kompleks preko puta History cafea i kluba obuhvaća sve moguće oblike street fooda i nešto ambiciozniju hranu u Village Tavern. Jučer smo se uvjerili da kuhar nije nevješt, dapače, ali jelovnik zamorno opće prakse i sastojci kakve ozbiljni restorani već dugo ne drže, čine Village Tavern pomalo tužnom masovnom hranionicom u koju se nitko tko zaista uživa u hrani, ne poželi vratiti.
