Kad je Vinodol početkom godine drastično promijenio meni, cilj je bio perfektno jasan: napraviti restoran nacionalne, ali tehnički elegantne kuhinje s minimumom rustikalnih elemenata. Pa su tako s jelovnika odletjela brojna starinska i reduntantna jela (pet različitih odrezaka), što nije utjecalo na popunjenost i imidž tog popularnog lokala: dapače, u izboru Restorana godine Jutarnjeg lista Vinodol je osvojio šesto mjesto, najbolje dosad.
U čišćenju menija od viška rustikalnih elemenata stradala su, nažalost, i tri jela koja je svakako trebalo ostaviti na meniju. Riječ je o pljeskavici, bečkom odresku i klasičnom štrudlu. Umjesto bečkog, u Vinodolu su se odlučili za zagrebački, našu verziju karađordđeve šnicle koja nema puno stvarne veze s lokalnim kulinarskim tradicijama i koja je naprosto prekalorična.
Izbacivanje pljeskavice bilo je krivo zbog toga što meso s roštilja čini važan organoleptički i kulturološki dio našeg načina prehrane, a Vinodol je prije svega nacionalni restoran.
Pljeskavica se ovih dana, srećom, vratila u velikom stilu. U utorak smo u Vinodolu ručali teleću pljeskavicu sa satarašem i hrsksvim krumpirovim policama. Pljeskavica je bila optimalno debela, čvrste ali i rahle teksture (što nije lako postići), i bogatog, kremasto zadimljenog okusa. Mario Čepek, jedan od dva Vinodolova chefa konzultanta, rekao nam je da se njihova pljeskavica mijesi od 40 posto buta, 40 posto vratine, 5 posto flama i 15 posto loja. S obzirom na optimalnu sočnost, ovaj recept, koji daje jednu od najboljih pljeskavica u Zagrebu, nipošto ne treba mijenjati.
Teleća pljeskavica zasad se pojavljuje samo povremeno u dnevnom, a ne u stalnom jelovniku, skupa s nekim drugim novim jelima poput minestronea s ovčjim sirom.
Format štrudla bi, pak, definitivno trebalo mijenjati.
Dvaput termički obrađeni štrudl, koji i dalje podsjeća na pecivo, pokazao se osobito pogrešnim u sezoni jagoda, jer se jagode u punjenju pretvaraju u pomalo gnjecavu džemastu masu.
