U utorak navečer šetali smo Zagrebom po jednoj od onih prvih ljetnih večeri kad je svugdje jednako toplo i svi su restorani, barovi i terase puni do dugo u noć, pa smo nakon dosta vremena odlučili pojesti nešto u bistrou Pod zidom. Zadnji put smo tamo bili još početkom ožujka, na promociji slovenskog vinara Aleksa Simčiča. Ulica Pod Zidom je neobična enklava u vrlo prometnom turističkom dijelu Zagreba. S jedne strane, Bakačevom, rijeke turista prolaze s Trga Bana Jelačića prema Katedrali i Kaptolu, a s druge strane dnevna vreva Dolca i Tkalčićeve posustaje tek s dubokim mrakom. Sama ulica Pod Zidom, mirna je prazna. Kao da nema veze s te dvije neuralgične gradske točke. U tom sjenovitom potezu pod glavnom gradskom tržnicom, terasa bistroa Pod zidom ugodno prekida mir zelenilom i velikim lampama. Kad smo došli, na terasi je jelo pet ljudi, a dok smo završili večeru bila je skoro puna. Bistro pod zidom ove je godine otvorio fast bistro Duck u Teslinoj i preraspodijelio snage s jednog na dva lokala. To se donedavno više osjetilo na bistrou Pod zidom nego na Ducku, koji se tek sada s prvim ljetnim danima malo ispraznio navečer jer nema terasu, dok je za ručak i dalje stalno pun.
Pod zidom, kako smo doznali, ulazi u svojevrsnu konsolidaciju, proces koji bi mogao potrajati barem do kraja godine i uključuje sve od nešto drugačijih jela na meniju koji će se i dalje temeljiti na dnevno svježim namirnicama s Dolca, do promjena u vinskoj karti i prezentaciji vina. Na sadašnjem, proljetnom meniju ispravno su istaknute šparoge, pire od mladog graška s mentom, jela od ribe i par bistroloških aduta poput tapasa po izboru chefa i New York Style daske sa sliderima i sendvičem od pastramija (koji su ipak tipični zimski hitovi zagrebačke publike), ali pažnju privlače salate, goveđi obrazi i mala jela. Na preporuku bistroa naručili smo upravo to, goveđe obraze s ukiseljenim rotkvicama i tapase po izboru chefa. Goveđi obrazi bili su odlični, sočni i topili su se u ustima, a najbolji dio jela je jus s puno slatkih začina oživljen ukiseljenim rotkvicama koje daju i dobrodošlu hrskavu teksturu. Posluženi na rimskom njoku s guancialeom, celerom i kozjim sirom, ovi su obrazi teško jelo za noć u kojoj se temperatura ni do deset navečer nije spustila ispod visokih dvadesetica, ali s izvrsnim merlotom slovenskog vinara Krapeža prošli su kao raskošan i okrepljujući obrok, jedini toga dana za dio društva za stolom. Ti su obrazi već neko vrijeme na meniju, i ako ih usred ljeta još imaju, kao i patku s mlincima, vjerojatno je riječ o jelu koje stalno ide, iako je teško zamisliti da bi ta jela netko jeo za ručak na plus trideset.
Chefovi tapasi bili su puno zanimljiviji, posluženi kao šaroliki pregled dosjetljivosti tima u kuhinji, s malim zalogajima koji se temelje na dnevnoj ponudi robe: hrskava svinjska koža, namazi od medvjeđeg luka, puno base, melt od piletine…Sve je bilo korektno i baš što treba za ugodno sjedenje uz vino. S menija smo među ostalim mogli odabrati salatu od šparoga s poširanim jajem, brancina poširanog u maslinovom ulju s agnolottima punjenima basom i domaćom šalšom, svinjsko rebro s domaćim BBQ umakom, domaće papardelle s patkom i šalšom, lungić, rižoto napravljen s dnevnim svježim namirnicama, ili šnenokle, zicer za turiste i za nostalgične Hrvate podjednako. Na meniju tako jasno orijentiranom prema stalnoj gradskoj publici, i sve više turistima, zaista nedostaje poneki ljetni klasik poput punjenih paprika ili neka još svježija, ljetnija roba s ribarnice na Dolcu. Izbor pjenušaca na čaše morao bi biti bolji, ponudili su nam kućni pjenušac koji za bistro puni Mladina i još jedan, ali su zato oba vina koja smo pili, dobra Terzolo malvazija i izvrsni Krapežov merlot, popravili večer, što se mjesta s jednom od zanimljivijih vinskih karti u Zagrebu i očekuje. S jesenskim promjenama koje vlasnik Borna Janeš najavljuje u svom rastućem restoranskom projektu, očekujemo precizniji koncept bistroa Pod zidom, nove elemente u ponudi i tehnički čvršće kuhanje. Sama pozicija lokala i iskreni entuzijazam i dobre namjere vlasnika i tima, zaslužuju taj pomak prema višoj kvaliteti. A i duguju ga zagrebačkoj publici koja ih već dvije godine sversrdno podržava.
