Menadžeri i vlasnici Bille sada vjerojatno udaraju glavom o radne stolove zbog odluke da Billu prodaju Sparu. Da su u Billi znali što će se dogoditi s Konzumom, gotovo bi sigurno zadržali svoj brand, možda najpristojniji među svim hrvatskim lancima samoposluživanja. Pretvorba Bille u Spar kupcima, međutim, donosi podjednako veliku, ako ne i veću traumu od Konzuma. Barem sudeći prema našem iskustvu s Billom/Sparom na uglu Banjavčićeve i Heinzelove ulice u Zagrebu. Riječ je o vrlo velikom, komfornom supermarketu u kojem kupujemo desetak godina.
Do početka Velike krize, Billa u Heinzelovoj mogla se pohvaliti senzacionalnim izborom vina (za kriterije supermarketa), uključujući čak i premier cru linije Williama Fevrea, kao i skoro sva najbolja hrvatska vina. Meso je izgledalo bolje (i koštalo manje), nego u većini privatnih mesnica, a katkad smo znali naletjeti na svježe škampe, skuše, palamide, listove pa čak i kamenice. Velika je kriza ubila veći dio Billina luksuznog repertoara, pa su tako chablisi i sancerrei nestali s polica dućana u Banjavčićevoj, dok se ribarnica zatvorila. Svejedno, skoro uvijek kad vam je trebao biftek, mogli ste ga pronaći. Solidni teleći kotleti svaki su se dan rezali i pakirali, a moglo se izabrati i između pet ili šest vrsta rezanog pršuta (katkad su pršut rezali pred kupcima), dok su se na odjelu povrća u sezoni redovito prodavale svježe lisičarke. U posljednjih je godinu dana Billa u Banjavčićevoj/Heinzelovoj posebnu pozornost pridavala izboru piva, pa smo ondje svakodnevno kupovali Zmajsko ale i porter, pa Fakin, Servolo APA i IPA ili Afflingem.
Povratak tridesetak godina unatrag
Trinaestog svibnja Billa na uglu Heinzelove i Banjavčićeve postala je Spar. Ne Interspar kako smo se nadali s obzirom na veličinu trgovine, nego baš Spar. I otada naš odlazak u kupnju podsjeća na socijalistička vremena. Prvih smo dana bili tolerantni, jer se podrazumijeva da novom brendu treba vremena da zamijeni sadržaje prethodnog brenda. No, poslije tri tjedna zaista moramo, s ozbiljnim nezadovoljstvom, konstatirati da je Spar u Banjavčićevoj dosadna siva trgovina, gdje nas iskustvo kupovanja vraća tridesetak godina unatrag.
Dakle, na suhomesnatom su se odjelu u nedjelju nudile smo dvije, pradavno narezane vrste pršuta, koje su izgledale toliko sivosmeđe, da ih nitko tko drži do svog ukusa i novčanika nipošto ne bi kupio. Izbor drugih nareznih suhomesnatih proizvoda također je bitno manji nego u Billino vrijeme. Susjedna polica sa zapakiranim trokutima tvrdih sireva zjapila je poluprazna: u Billinom ste mandatu ondje mogli birati između sedam ili osam Gligorinih i Laguninih sireva, plus ponešto parmezana i grana padana.
Kupovna moć i ponuda
Police s pivima također su se dramatično ispraznile: craftova gotovo da više ni nema, na dnu stalaže može se pronaći još poneki Afflingem, dok sve veći prostor zauzimaju Sparovi brandovi koji koštaju pet ili šest kuna po limenki i uvijek bismo im, u svako doba dana i uz baš svaku hranu, pretpostavili mineralnu vodu. Među čokoladama još se drži nekoliko kutija Lindtova, no njihov nam se prostor na policama doima manjim nego u Billino vrijeme, dok se povećava prostor za razne marginalne i trećerazredne čokoladne marke.
Spar doduše nije mijenjao ništa na odjelu kruha i peciva. Međutim, to je bio najlošiji Billin odjel, s jedva jestivim proizvodima. Ako je bilo što u Billi trebalo dramatično mijenjati, to je kvaliteta kruha i peciva. Isto tako, ništa bitno nije se promijenilo s izborom vina, premda Interspar raspolaže velikom linijom prilično zanimljivih supermarket buteljki. Ali, Interspar nije Spar. Naposljetku, u nedjelju oko podneva u Sparu nismo uspjeli pronaći čak ni teglice sa svježim bosiljkom, koje su se u Billi svakodenvno prodavale, kao ni limenku kukuruza. Billa je držale Bonduelleov i Podravkin kukuruz koji je zamijenjen Sparovom robnom markom, ali samo u velikim limenkama od pola kilograma naviše.
I druge police našeg donedavno omiljenog samoposluživanja napunile su se ružnim, velikim i jeftinim pakovanjima robnih marki, dok jednu od rijetkih novih atrakcija u Sparu/Billi predstavljaju ekscentrični američki Ben & Jerry’s sladoledi. Desetak smo godina svakodnevno (u najgorem slučaju svaki drugi dan) kupovali u Billi na uglu Heinzelove i Banjavčićeve. U Sparu ćemo kupovati jedino kad baš nemamo gdje drugdje. Slučaj katastrofalne tranzicije Bille u Spar nije, nažalost, usamljen. Premda kupovna moć u Hrvatskoj statistički raste, kvaliteta ponude u supermarketima gotovo svugdje drastično pada.