Načelno govoreći, ne mislimo da su hrvatski restorani skupi. iznimke su tek poneki restorani u Dubrovniku i na otocima: od lani se još sjećamo onog nesretnog mljetskog ekscesa s buteljkom Stagnuma za 22 tisuća kuna, koji je obišao cijeli svijet. No, neovisno o takvim ekscesima, smatramo da domaći restoranim, osobito oni u Zagrebu, istri i na Kvarneru, zaista nisu pretjerano skupi.
Naprotiv, u usporedbi sa susjednim ili drugim mediteranskim zemljama, oni su cjenovno prilično konkurentni. U boljim restoranima u centru Atene (ne mislimo, dakle, na zalogajnice) usred najgore krize u Grčkoj bilo je nemoguće pojesti riblji ručak ili večeru i popiti buteljku solidnog vina za manje od 150 do 200 eura za dvoje.
Okej, s druge strane može se tvrditi kako su i meniji i vinska karta danas svjetski slavne Ane Roš jeftiniji nego u nekim hrvatskim restoranima, ali nezgodna lokacija Hiše Franko sigurno je utjecala i na politiku cijena gospođe Roš.
Dodatni argument u korist teze o korektnim cijenama većine hrvatskih restorana jest u udvostručenju PDV-a, koje je znanto opteretilo biznis planove baš svih hrvatskih ugostitelja. Restorani su porast PDV-a na 25 posto pokušali prvo kompenzirati dizanjem cijena za prosječno desetak posto, da bi u posljednje vrijeme i vrlo etablirani brandovi počeli osnivati nove firme, što znači da u prvih godinu dana neće plaćati porez na dodanu vrijednost.
No, neovisno od toga što poznavatelji strukture restoranskih troškova s dosta jakim argumetnima mogu tvrditi da u Hrvatskoj nije skupo jesti u restoranima, ključno je pitanje što o tome misle njihovi.
Koliko znamo iz razgovora s restoraterima, domaći su gosti još uvijek suzdržani u naručivanju skupljih jela i luksuznijih vina, dok se isključivo od stranaca (koji u zagrebačkim restoranima u centru grada čine tridesetak posto gostiju) može živjeti jedino u Dalmaciji i na otocima.
Budući da publika jedina odlučuje o stvarnoj vrijednosti restoranskih cijena, odlučili smo pitati Vas, čitatelje Kulta Plave Kamenice, koliko ste zapravo spremni potrošiti u restoranima.
Odgovori podrazumijevaju šest rangova cijena, a ovo su orijentiri:
150 kuna – za 150 kuna dvoje ljudi mogu pristojno jesti u nekoj dobroj roštiljarni ili burger shopu, uz pokoje pivo
250 kuna -ova ili manja cijena obuhvaća dvije vrhunske pizze u O’Hari ili Karijoli također s nekoliko piva i/ili čašom dvije vina. Za istu cijenu dvoje ljudi može vrlo dobro jesti i umjereno piti u bistroima poput Ducka i Oranž Streets
250-700 kuna – više kategorije cijena protežu se od etničkih restorana do popularnih gradskih restorana poput Carpaccia i nešto jeftinijeg Vinodola
750 kuna – cijene do stotinjak eura kupuju već jako dobru večeru u većini ozbiljnih zagrebačkih i istarskih restorana
1000 kuna – za tisuću kuna možete dobiti jakovske kapice, žive škampe i sasvim solidno vino, ili pak izvrsnu večeru u fine dining restoranima poput Esplanadinog Zinfandela, Noela ili Dubravkinog puta.
+1000 kuna – sve više od tisuću kuna uglavnom zavisi o izboru pića, ili o tome želite li naručiti degustacijske menije od sedam ili više slijedova (premda i tu postoje iznimke, poput Xata, gdje s najopsežnijim degustacijskim menijem dvoje prolaze s oko 1000 kuna). Naravno, odlučite li se na doista najskuplje sastojke, poput bijelih tartufa , pravog kavijara i japanske govedine, račun raste u skladu s imidžem i nabavnom cijenom tih sastojaka.
