Jedemo previše, to je činjenica. Svakome od nas za normalan život dovoljna je šokantno manja količina hrane od one koju smatramo uobičajenom. Kad pijemo, također pijemo previše. Statistike su neumoljive, a istraživanja razloga tog pretjerivanja brojna. Znamo za sindrom lažnog izbora, izobilja i sve mentalne trikove, a prema jednom novom istraživanju jedan od najvećih krivaca je – tanjur. Suvremeni dizajn posuđa, posebno popularnost velikih tanjura tijelu su jasan poziv da nekritički akumulira hranu, tvrdi psiholog Brian Wansnik.
Prosječan promjer tanjura danas je 28 centimetara, odnosu na 25 centimetara koliki je bio prosjek do 70-tih. Niz istraživanja provedenih s različitim veličinama tanjura i čaša, potvrdilo je Wansnikovu teoriju o optičkoj iluziji posuđa. “Glavni razlog zašto upadamo u ovu zamku je naše uvjerenje da smo imuni na sugestivnost dimenzija posuša. Uvjereni smo da prestajemo jesti čim smo utažili glad.” U stvarnosti, tu sposobnost samoregulacije apetita gubimo u trećoj ili četvrtoj godini života. Mala djeca još imaju sposobnost prestati jesti kad više nisu gladna. Poslužite djetetu hranu u maloj zdjelici ili velikom tanjuru, pojest će gotovo istu količinu hrane. Već od pete godine djeca reagiraju na stimulans veličine porcija i većih tanjura.
Riječ je, naravno, o našem prastarom instinktu akumuliranja hrane koji se pred većim količinama hrane često teško kontrolira. Dosta čest uzrok prejedanja je i naše uvjrenje da je jedan komad hrane jedna porcija, što u slučaju pizze, deserata ili sira može biti zamka od preko tisuće kalorija. Znanstvenici tvrde da industriju hrane može birati između dvije strategije. Prva je prodaja manjih porcija po istim cijenama iako će se kupci neizbježno buniti. Sama činjenica da za mali novac očekujemo velike količine jedan je od simptoma kolektivnog poremećaja odnosa prema hrani formiranog modernom proizvodnjom i marketingom masovne supermarket hrane. Neki mega-proizvođači to su već primijenili na slatkišima, smanjili su mase čokoladica i zadržali cijene, a nedavno su najavili i drastično smanjenje količine šećera u takim proizvodima. Unilever je najavio da sladolede Magnum i Cornetto planira smanjiti za trećinu i još podignuti cijenu. Druga strategija je nastaviti kao dosad i prodavati prevelike količine hrane koja se onda baca ili jede i izaziva niz problema.
Što se vina tiče, studije su jasne. Profesorica na Cambridgeu Theresa Marteau, provela je istraživanje promjena u dizajnu čaša kroz stoljeća. Krenula je od činjenice da su se u 18. i 19. stoljeću čaše izrađivale u dimenzijama već od 65 mililitara, što se prema današnjim standardima čini vrlo malim. U jednom eksperimentu 175 ml vina posluživali su u čašama tri različite veličine, i ispitanici koji su pili iz najvećih čaša popili su 14 posto više vina uvjereni da piju iste količine kao ispitanici s manjim čašama. .
“Počnemo li jesti i piti iz posuđa manjih dimenzija, količinu hrane koju unosimo svaki dan mogli bismo smanjiti i do 16 posto”, zaključila je Marteau. Ipak ,ne morate kupovati novo posuđe. Presudno je obratiti pažnju na količine dok hranus tavljamo na tanjur i koristiti neki vizualni parametar koji odražava i kalorije. Najčešća metoda je korištenje ruku za doziranje, ili nekih svakodnevnih predmeta. Ako znate da 150 grama tjestenine stane u šaku ili da je veličine loptice za tenis, ili da 80 grama mesa zauzima prostora koliko špil karata, doziranje je puno lakše.
