Prije mnogo godina dok su još skoro svi današnji fanovi ili proizvođači domaćih craft piva bili obožavatelji Ožujskog i Heinekena, Tolkien’ House na Gornjem gradu jedini je u cijeloj Hrvatskoj širio kulturu ozbiljnih piva. Tolkien na Gornjem gradu, u drevnom dvorištu na Vranyczanyevoj poljani, prvi je Hrvatima predstavio Orval, Chimay, Westmalle i Rochefort.
U ono doba, početkom dvijetisućitih godina, belgijska su trapistička priva predstavljala sam svjetski vrh pivske kvalitete: američki craftovi još se nisu bili pretvorili u masovni pokret (barem ne u Europi), dok su se velika engleska piva našla u defenzivi pred industrijskim brandovima. A legendarni Norvežanin Kjetil Jikiun, današnji masterbrewer Prvog viškog, još se nije profesionalno bavio pivarstvom, nego je upravljao prekooceanskim letovima.
Tolkien na Gornjem gradu bio je zaista jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se moglo učiti o pivu, i gdje smo se iz dana u dan mogli uvjeravati kako pivo nije onaj dosadni proizvod lošeg zadaha i pomalo prljavog okusa s bedastim i bezbrojnim TV reklamama (industrijsko je pivo u međuvremenu napredovalo u čistoći okusa, a donekle i u atraktivnosti reklama).
Tolkien je stoga stvarni i jedini pradjed pokreta dobrih piva u Hrvatskoj, iz kojeg je nastao domaći craft, industrija koja iz mjeseca u mjesec izbacuje sve kompetentnije proizvode, pa bi Tolkienu svakako valjalo dodijeliti prvu Veliku platinastu pivsku medalju u Hrvatskoj, kad bi takvo što postojalo.
Poslije zatvaranje vrta na Gornjem gradu, Tolkien se preselio ne Opatovinu preko puta ulaza u Franjevačku crkvu, istu onu pored koje je genijalni fra Bonaventura Duda krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća prevodio tekstove za prvo moderno hrvatsko izdanje Biblije. Lokacija na Opatovini uvijek nam je bila pomalo nezgodna. S jedne strane premala terasa, a s druge strane prevelika izloženost gostima koje pivo zapravo uopće ne zanima, bilo da je riječ o kupcima s Dolca ili o vjernicima koji nedjeljom dolaze na misu.
Tolkien je svejedno uspio ne samo preživjeti, nego i proširiti svoju kolekciju piva na skoro sve moderne svjetske smjerove. Od klasika američkog crafta poput Torpeda, preko briljantnih O’Harinih limitiranih serija s posebnim vrstama hmelja i prvih hrvatskih klasika kao što je Zmajsko Pozoj, do novih domaćih najboljih piva poput Viškog. A zatim se ovoga proljeća Tolkien proširio na novu lokaciju, dvadesetak metara udaljenu od stare. Na adresi Opatovina 48, doslovno u zidu koji ograđuje park na Opatovini, otvoren je Veliki Tolk.
Veliki Tolk zaista je velik. Zauzima valjda desetak puta veći unutarnji prostor od prvog Tolkiena na Opatovini. Terasa je isto značajno veća, premda je nažalost zidom odvojena od parka. Veliki Tolk uređen je pastoralno-SF-ovski , kao što i pristoji obožavateljima Gospodara prstenova. Izbor piva jednako je fenomenalan kao i u malom Tolkienu, a sam je interijer neusporedivo udobniji i od Tolkiena na Gornjem gradu i od Tolkiena preku puta ulaza u crkvu na Opatovini.
Veliki Tolk omogućuje momcima iz Tolkiena da razviju infrastrukturu posluživanja piva i jakih alkohola, što uključuje posluživanje elementarnih grickalica, pokoji dobar sendvič ili drugu barsku hranu, pa prihvaćanje velikih društava koja se vole zajedno utapati u dobrom pivu, pa razvoj ponude vina, koje u prethodnim Tolkineima uopće nije bilo i tako dalje… No, ključni element u uspjehu Velikog Tolka bit će definitivno ljudi. Tolkien je baš uvijek, od Gornjeg grada do danas, imao najstručnije, najpametnije i najljubaznije neformalne konobare od svih zagrebačkih kafića. Barmeni u Velikom Tolku moraju pokušati dostići standard tih sjajnih ljudi koji su pomogli izgraditi uzorni renome najvažnijeg zagrebačkog i hrvatskog pivskog bara.
