Jučer oko deset navečer s Gianfrancom Kozlovićem razgovarali smo o budućnosti malvazija, osobito onih odležanih. Raspravljali smo o stilističkim usmjerenjima i o stvarnim mogućnostima najvažnijeg istarskog grožđa, pa smo se dogovorili da za koji dan ponovno sjednemo i pričamo o istoj temi. Kozlović je djelovao kao čovjek potpuno posvećen razvoju vinograda i vina, što se u krajnjoj liniji očekuje od jednog od najvažnijih hrvatskih vinara. Međutim, načelno odlično dizajnirana promocija bijele Santa Lucie iz 2015. godine održana sinoć na Esplanadinoj Terasi Oleander, ostavljala je ponešto drukčiji dojam.
Budući da smo prošli milijun vinskih promocija, relativno nam je lako razlikovati one koje su posvećene vinu od onih koje su posvećene brendu. A sinoć se u Esplanadi nisu slavila Kozlovićeva vina, nego brand Kozlović. Sve je zapravo podsjećalo na prezentacije velikih šampanjskih kuća koje su izgubile vlasnike (a velikim dijelom i individualnost) još prije pedesetak ili stotinjak godina. Dakle, sami Kozlovići došli su na promociju poslije dobrog dijela njihovih gostiju, što je neobično. Oni su na Esplanadinu terasu trebali stići prvi, barem pola sata prije početka predstave. Zatim, svi članovi teama Kozlović bili su odjeveni u iste tamne majice kao da prodaju Coca Colu, a ne visoko individulizirana vina. Zatim, nitko nije predstavio ni jedno specifično vino.
Gianfranco Kozlović održao je kraći govor – bez ikakve najave – u kojem je pokušao objasniti filozofiju kuće, što je ok. Međutim, ako se već cijeli grad skupio da bi kušao novu Santa Luciu, bilo bi lijepo da je bilo tko, prije no što se otvorila prva boca Santa Lucije, rekao bar desetak konkretnih rečenica o tom vinu. Ovako su nam se za stolom stvorile neke dame i neka gospoda (gospoda odjevena u timske majice), koji su nas pitali jesmo li već kušali Santa Luciju, pa su nam je zatim počeli točiti. Sva druga vina o kojima se isto ništa osobito nije reklo, bila su dostupna na stolovima za točenje postavljenima na terasi Oleander. Neutralno govoreći, sinoćnja Kozlovićeva promocija u Esplanadi jedan je od najbolje organiziranih eno-gastro događaja u Hrvatskoj ove godine. Atmosfera je bila jako ugodna, za hranu se brinulo više posve različitih kuhara od Ane Grgić do Fabrizija Vežnavera, na terasi su se pojavili neki od najzaslužnijih veterana hrvatske restoranske industrije, kao što je Stevo Karapandža, a živa glazba zvučala je sasvim korektno.
Međutim, sinoć gotovo da se nije govorilo o vinu (osim u kratkom Kozlovićevu istupu), niti su se objašnjavala pojedina vina, niti se raspravljalo o terroirima i stilovima, osim privatno. Kozlovićev event u Esplanadi bio je, zato smo iskoristili tu riječ, gotovo tipičan korporativni event kojim se prodaje lifestyle, a ne sadržaj proizvoda. A uz Kozlovićeva vina, koja jako volimo, načelno vežemo sasvim drukčije vrijednosti od lifestyle i korporacijskog marketinga. Naposljetku, sama Santa Lucia iz 2015. jako je kompleksno, bogato, moderno vino, koje koncentracijom okusa i aroma vrlo zrelog žutog voća te uljastom teksturom udruženom sa solidnom svježinom, pomalo podsjeća na novu generaciju condrieua.
