Rovinjska je tržnica jedno od najslikovitijih mjesta najljepšeg istarskog grada. Okružena arhipelagom malih kafića i barova za čijim šankovima i bačvama sjede deseci veselih turista i Rovinjana, rovinjska tržnica prepuna je energije. Nažalost, ne i hrane. Bar ne one svježe. Velik dio male rovinjske tržnice zauzeli su prodavači prehrambenih suvenira. Ti suveniri , razna ulja od tartufa, konzervirani tartufi i tartufate, pa maslinova ulja u kičastim pakovanjima, nemaju naravno nikakvu gastronomsku vrijednost niti svjedoče o stvarnim okusima i mirisima istarskog poluotoka.
Oni su, međutim, komercijalna roba za dio rovinjskih gostiju, pa je stoga logično da su okupirali velik broj štandova na tržnici. Kad je riječ o ponudi svježe hrane, ona se može podijeliti na ponešto OPG-a – od jedne gospođe iz Žminja kupili smo izvrsne daterine koje uzgaja na 6 hektara zemlje u Valalti – i na uobičajeno uvozno voće i povrće koje možete kupiti u bilo kojem supermarketu. Sam je izbor prilično bazičan: breskve, nektarine, marelice, zrele i odavno prezrele smokve, pokoja dinja, nešto trešanja, par vrsta rajčica, mahune, krastavci, tikvice, dvije ili tri vrste salata. Takva ponuda znatno zaostaje za prosječnim danom na boljim zagrebačkim tržnicama poput Kvatrića. Cijene su nešo više ili jednake kao u Zagrebu ( smokve 20 kuna, breskve i marelice između 20 i 30), ali ipak niže nego ranijih godina. Ribarnica je oko podneva bila uglavnom prazna. Uočili smo tek par kašeta uzgojenih brancina, jednu kašetu škarpoča, jednog lijepog romba i uvoznu tunu. Šteta je što hrana na rovinjskoj tržnici nije bar donekle atraktivna kao atmosfera na tom lijepom trgu kraj mora.
OCJENE
Izbor i kvaliteta hrane -3/5
Vrijednost za novac – 3/ 5
Ribarnica -3/5
Ambijent +4/5
