U vrijeme dok još nije bilo Maistrinih luksuznih hotela, jedino zaista ugodno mjesto gdje se moglo spavati u Rovinju bio je Angelo d’Oro, heritage hotel smješten u zgradi iz 17. stoljeća, u strogom centru grada. Angelo d’Oro suočavao se s nekoliko očiglednih problema. Prvo, sobe su nužno male, jer u tako staroj, povijesno vrijednoj palači ne možete ništa učiniti da biste pvoećali njihovu kvadraturu.
Drugo, Angelo d’Oro ima premalo soba da bi bio ozbiljnije profitabilan, uz cijene koje ne mogu biti previsoke jer Angelo d’Oro ne može biti luksuzan. On može biti samo zanimljiv, romantičan i prepun ugođaja. I treće, budući da je smješten usred pješačke zone u ne baš širokoj Švalbinoj ulici, do njega je nemoguće doći. U prijašnjim izdanjima prometni se problem rješavao tako da bi hotelski SUV, koji je jedva krivudao između kuća, odlazio pred goste na parking blizu Mirne. Svi ovi problemi utjecali su na poslovanje Angela d’Ora, koji je promijenio više vlasnika, pa se na neko vrijeme bio zatvorio, da bi ga novi vlasnici renovirali i u ljeto pretprošle godine otvorili s bitno profitabilnijim poslovnim konceptom.
Nova verija Angela d’Ora ne obuhvaća samo hotelsku zgradu, nego i petnaestak apartmana razbacanih na dobirm rovinjskim lokacijama, od povijesne jezgre pa do šume kraj restorana Blu. Angelo d’Oro služi kao središnja recepcija za sve te apartmane, a njegovo se osoblje brine za goste. Sam je hotel ostao, naravno, ograničen na mali broj malih, ali ukusno uređenih soba s modernim kupaonicama, efikasnom klimatizacijom i korektnim televizorima.
Pametno je što su odustali od restorana koji nikad nije funkcionirao. Starinski, butikni i romantistički ugođaj u hotelu potcrtan je preciznim izborom namještaja . Osoblje je efikasno i maksimalno ljubazno, a cijene korektne za Rovinj u punoj sezoni (soba košta nešto više od 200 eura za noć). Pitanje dolaska gostiju do hotela riješeno je elektromobilom. Kad se približite rampi ispred pješačke zone, morate nazvati recepciju. Recepcionar će vam poslati vozača koji stiže za pet ili šest minuta, utovaruje vašu prljagu u svoj golferski autić, pa vozi ispred vas do parkinga.
Kad se parkirate, vozač vas prebacuje do hotela. Mali električni auto puno je praktičnije rješenje od bilo kakvog pravog auta kojem bi trebali sati da se probije kroz gužvu u rovinskoj pješačkoj zoni. I onda vas, napokon, kad stignete u hotel recepcionar ili barmen ponude pićem dobrodošlice po vašem izboru. Što znači da možete birati između petnaestak odličnih whiskya, ponešto finih konjaka, ginova i raznih aperitiva poput absintha. Izbor jakih pića zaista je neobično dobar za tako mali hotel čiji bar ima točno dvije šank stolice: obuhvaća čak i Springbank, Boooker’s , Aviation i Noilly Pratt. Ponuda vina, nažalost, neobično je siromašna. Jedini razočaravajući element u sobi jest minibar, koji sadrži isključivo bezalkoholna pića, što je asketski, potpuno besmisleno i suprotno hedonističkom duhu hotela. No, neovisno od ovog prigovora, obnovljeni Angelo d’Oro sa svojim apartmanskim konceptom, jedan je od dobrih i potrebnih dodataka prilično opterećenoj rovinjskoj hotelskoj sceni.
