U četvrtak oko pola deset lokalni su klinci trenirali vaterpolo u ograđenom pravokutniku mora u uvali Čikat. Osvijetljeno vaterpolsko igralište blještalo je u dubokom mraku mirnog mora. Iza plivališta vidjela su se još jedino svjetla hotela Bellevue, koja su se s našeg stola na rterasi konobe Cigale doimala primjereno diskretnima. Cigale je okružen crnogoričnom šumom i udaljen nekih pet metara od vode. Veliki kaktus ispred restorana kao da dijeli more i šumu. Maknete li se tek desetak koraka od restorana, po noći možete promatrati milijun zvijezda nad uvalom. Cigale je vrlo bazični riblji restoran, koji dobro obavlja svoj posao.
Za predjelo su nam donijeli odlične sirove škampe koji su bili precizno očišćeni: niti u jednom repu nije ostala crna probavna nit. Riječ je o jednoj od najgorih pogrešaka u serviranju škampa, koja se katkad dešava i u vrlo luksuznim restoranima. Zatim smo dobili slastan i hrskav krak od hobotnice, poslužen na raznim salatama i na mozzarelli, što je, naravno, suvišno i pogrešno. Na kraju smo još pojeli sjajnog svježeg i optimalno pečenog šanpjera, koji se lijepo složio sa šampionskom Benvenutijevom malvazijom Anno Domini iz 2015. Cigale je jednostavan riblji restoran čija se ponuda bazira na dobrim ili vrhunskim ulaznim sastojcima, i koji drži korektna do odlična vina. Takvi bi restorani trebali predstavljati široku bazu hrvatske obalne gastro scene.
