Hrvatska ima najbolje autoceste u Europi. I najlošiji izbor hrane za putnike koji žele nešto pojesti između početne i konačne destinacije. Većina benzinskih crpki nudi tek plastične sendviče i podgrijana peciva: na nekima se može dobiti i svježe voće i cijeđeni sokovi, dok su Marcheovi restorani donekle prihvatljivi. Legendarna Macola u Lici, na cesti za Split, dugogodišnje je okupljalište kamiondžija i omiljeni boksačk ring Bad Blue Boysa i Torcide. Macola je s vremenom prerasla u ozbiljnu trgovačko ugostiteljsku organizaciju, koja obuhvaća a la carte restoran, pa samoposlužni restoran, kafić, trgovinu, bankomat, pekarnicu, slastičarnu pa i štand sa sunčanim naočalama.
Self service restoran nudi dvadesetak tipičnih menzaških jela (grah, tripice, pileći bečki, nešto što se lažno naziva bolognese) i neke ružne pržene tvorevine koje predstavljaju kao domaće krafne, dok a la carte restoran priprema, među ostalim, basu, škripavac, gacku pastrvu i bifteke na šest ili sedam načina. Naručili smo pastrvu s pečenim povrćem, koja je bila ok ( svakako bolja od prosjeka kuhanja u brojnim zagrebačkim zalogajnicama)i štapiće škripavca pečene u pršutu, koji su bili prilično ukusni, premda preslani.
Porcije su goleme, tako da smo razmišljali što ćemo još navečer moći pojesti u Dubrovniku. Macola nije, naravno, ništa kulinarski važno , ni dobro. Ali, njegova je hrana definitivno neuvredljiva, te pruža pristojnu vrijednost za novac. Lista pića prilično je oskudna.
