U Kamenice na Gundulićevoj poljani kraj male tržnice dolazimo više od desetljeća. Pamtimo ih iz vremena kad su se stolice klimale od starosti i kad nisu držali ni jedno buteljirano vino. Ali, i u ono smo vrijeme uz same kamenice mogli uživati u glasnim tračevima i dovikivanjima prodavačica lavande, bresaka i lubenica. A kamenice su uvijek bile izvrsne, pa čak i u najvrućim ljetnim mjesecima.
Osim kamenica, na Gundulićevoj smo poljani znali naručivati fine slasne gavune. Nažalost, ljudi koji ne znaju, a to su većinom turisti, u Kamenicama naručuju njihove razne bezlične tjestenine. Jednom smo donijeli naše vino, kako bismo izbjegli oksidirane pošipe iz velikih boca. U Kamenicama nas nije bilo tri godine. Mnogošto se promijenilo na bolje. Udobne, azurno-bijele pletene stolice podigle su cijeli lokal, ali nisu ubile autentičnu atmosferu. Među nekoliko buteljiranih vina drže vrlo dobru Karamanovu Malvasiu, koja je na stol došla uzorno hladna. Najvažnije od svega, kamenice su i usred srpnja bile debele, sočne i mineralne. I jako jeftine – 13 kuna po komadu,što pokazuje, pod A: da kamenice nisu nikakva luksuzna hrana, i pod B: da Dubrovnik ne mora baš uvijek biti najskuplji grad u Hrvatskoj. Usporedbe radi, u većini zagrebačkih restorana kamenice koštaju između 20 i 30 kuna po komadu. Sjediti u hladu na Gundulićevoj poljani, uz slasne kamenice, jedno je od privilegiranih zadovoljstava boravka u Dubrovniku. A Kamenice su definitivno najveličanstvenija krčma na južnom Jadranu.
