Prošli tjedan objavili smo mali vodič za identificiranje loših turističkih restorana, koji je izazvao veliku pozornost čitatelja. Odlučili smo stoga objaviti ovaj kratki vodič koji će vam pomoći da u masovnoj ponudi prepoznate i odaberete dobar restoran, a da to ne morate testirati vlastitim novčanikom.
1. Mali ili žanrovski ograničeni meni
Kuhinji je uvijek lakše svladati kraće jelovnike. Nadalje, kad su jelovnici manji (najviše 20-25 jela), restoran ima manje zalihe hrane, pa je hrana automatski svježija. Ako se ipak radi o velikom, starinskom meniju, važno je da je žanrovski fokusiran, bilo na ribu, na steakove ili tjestetninu, ili nešto četvrto.
2. Dnevna ponuda
Crne ploče na kojima se oglašavaju dnevna jela trebale bi sugerirati svježinu hrane. Bitno je, međutim, da ta jela imaju sezonski karakter. Dakle, u ovo doba godine tražimo rajčice, mladi grah, patlidžane, cvjetove tikvica, trilje, skuše ili orhane, a nismo ludi za listovima ili kamenicama (premda postoje iznimke: u dubrovačkim smo Kemenicama ovih dana jeli iznimno dobre kamenice za srpanj).
3. Čistoća i urednost
Svaki restoran koji drži do sebe naprosto mora ostavljati higijenski besprijekoran dojam. To je osnovni preduvjet za bavljenje restoranskim poslom. Stolovi uvijek moraju biti očišćeni, postavljeni i bez ikakvih ostataka od prethodnog gosta, poput mrvica kruha, čaša ili šalica za kavu.
4. Izbor maslinovih ulja
Hrvatska maslinova među najboljima su na svijetu. Stoga restorani višeg ranga moraju paziti na selekciju ulja što ih nude gostima. Ako je ulje na stolu u originalnom pakovanju proizvođača, i ako restoran nudi više vrsta vrhunskih ulja, na pola ste puta do dobrog ručka ili večere
5. Mirisi
Premda se opravdano kaže da jedemo očima, na naše iskustvo hrane više od svega utječu mirisi.Ako indijski restoran miriše po curryu, riblji po čistoj, prepoznatljivoj aromi ribe s gradela, a roštiljarna po opet čistom, nemasnom vonju mesa s drvenog ugljena, vjerojatno ste na pravom mjestu.
6. Tanjuri i postava stola
I u Hrvatskoj su ozbiljni restorani počeli pridavati veću pažnju posuđu. Vidite li na stolu lijepo dizajnirane tanjure, čaše dobrog proizvođača i korektan pribor za jelo, znat ćete da je vlasniku zaista stalo do restorana i njegovih gostiju. Vidite li, pak, savršeno postavljene stolove, s prezicno postavljenim platnenim ubrusima (ovo, naravno, ne vrijedi za pizzerie, roštiljarne i većinu bistroa), znat ćete da vlasnik i upravitelj restorana znaju svoj posao.
7. Jasno istaknute cijene
Formalni jelovnik mora, naravno, imati precizno prikazane cijene. Međutim, važno je da su cijene jasno ispisane i uz sva jela iz dnevne ponude. Transparentna politika prikazivanja cijena govori o dobrim namjerama , ali i o visokoj profesionalnoj etici pojedinog restorana. S druge strane, posve je nedopustivo da restorani prodaju vina koja se ne nalaze na vinskoj karti, i da ih onda naplaćuju po cijenama koje su gostu nepoznate.
