Na mail adresu Kulta Plave Kamenice prekjučer je stigao mail našeg čitatelja Ivana Romića, poslan i na adrese drugih medija koji se bave temama hrane ili gastronomije. Romić je pisao medijima revoltiran uslugom u samoposlužnom dijelu restorana Krka Belvedere na odmorištu Krka kraj Skradina.
“Naručili smo porciju pohanih lignji kojima je cijena bila 75 kuna. Na naše iznenađenje, ta je cijena bez priloga, čak i bez limuna, tartara ili bilo kakvog umaka. Stoga naručujemo pomfit te salatu što sve skupa košta 96kn. By the way, limun i tartar ne postoje”, piše Romić, “S obzirom na basnoslovnu cijenu, očekivali smo barem normalne porcije i kvalitetu, ali ono što nas je dočekalo bilo je ispod svake razine. Konobarica je zagrabila porciju lignji i stavila u tanjur koji je jedva dopola bio popunjen lignjama što se i vidi na navedenoj slici.” Na pitanje gostiju je li riječ o standardnoj porcili lignji ili “dobivaju onoliko koliko im se konobarica smiluje”, tvrdi Romić, konobarica je odgovorila “da je to tako.” Romić precizira da je u tanjuru dobio točno 11 komadića lignji “a od toga 8 krakovi i 3 tanka kolutića što ispada oko 6.5kn po komadiću lignje”.
Ni kvaliteta lignji navodno nije bila bolja od količine. “To su bile najgore lignje koje smo jeli. Nejestive, tvrde, žilave, stare, bezukusne, pečene u odstajalom ulju, a pola tanjura su činili ostaci od pohanja.
Vjerojatno su bile smrznute lignje, pečene nekoliko dana ranije i podgrijane to jutro. Nisu se mogle prožvakat koliko su tvrde bile”, piše u mailu, “Dodatno naručeni pomfrit je također bio očigledno smrznuti i bezukusan. Salata za koju se navodi da je eko uzgoj, bila je također ispod nivoa, iako ne tako očajna kao ostala hrana”. Ivan Romić tvrdi da se rijetko žali kao gost, i daje i ovoga puta svoje nezadovoljstvo prvo prenio konobarima. Oni su se, piše, iščuđavali što gosti uopće pitaju za knjigu žalbi i tvrdili da ona ne postoji te ih uputili da svoje pritužbe voditelju restorana upute mailom. Pritom su objasnili da su lignje žilave i tvrd jer su “svježe jadranske”.
Romić tvrdi da su se on gosti u njegovu društvu “još danima borili s probavnim tegobama uzrokovanim tom “(ne)hranom” u sumnja da je ono što je jeo u Krka Belvedereu bilo zdravstveno ispravno. “Ne radi se o toliko ni o novcu ni o gladi, nego o tome da smo imali osjećaj da smo prevareni i da nam se djelatnici smiju iza leđa”, zaključuje Romić u mailu, “U svakom pristojnom restoranu bi se vlasnici zapitali na što im hrana liči i barem malo marili za zadovoljstvo kupaca, a da ne govorim da bi se istog trena servirala zamjenska hrana, vratio povrat novaca ili barem bila upućena isprika.
Romić je restoranu Krka Belvedere 25. srpnja poslao pritužbu mailom bez namjere da priču širi u medije, ali je to odlučio nakon što je dobio nezadovoljavajući odgovor restorana. Evo što je Romić napisao voditelju restorana
Poštovani,
S obzirom da nam je konobar iz vašeg samoposlužnog restorana Krka-Belvedere rekao da ne postoji knjiga žalbi (!!???), odlučio sam Vam barem na email pisat koji je navodno zamjena za knjigu žalbi.
Naime, nadam se da mi barem vi možete objasniti katastrofalnu hranu i uslugu u tom restoranu, i da neće biti potrebe da svoju recenziju prosljeđujem drugim institucijama vezanih uz turizam i ugostiteljstvo.
Neki dan smo stali na ručak u vaš restoran nadajući se barem prosječnoj hrani i usluzi. Čak se nismo ni obazirali na cijenu, posebice ukoliko okus bude prihvatljiv.
Naručili smo lignje, pomfrit i salatu. Hrana je poklopljena naravno (možda da se ne hladi, ali vjerojatno više zato da gosti ne vide na šta ta hrana liči).
Iako smo sami krivi što nismo prije uočili basnoslovnu cijenu lignji, ipak nas je prvo iznenadilo da je to cijena za lignje bez priloga. Nema veze, mislimo si, lignje od 75 kuna moraju biti odlične, svježe, mekane i kvalitetne.To što ćemo s prilogom platiti 100 kuna za sve, nije nas još uvijek previše diralo.
Na blagajni konobarica kuca račun, a druga teta stavlja porciju lignji na tanjur ugrabivši pola svoje “velike” žlice. Iznenađeni pitamo, jel to ta porcija? Tete nas čudno gledaju i kažu da je to to.
Naime, u tanjuru je bilo točno 11 komada lignji, vjerojatno manje od 90grama po našoj procijeni. Od toga je bilo 8 krakova, i samo 3 kolutića lignji. (vjerojatno su ostali kolutići bili u bačeni u 10 dana star brudet).
U redu, 75kn i užasno mala porcija.Što može biti gore?
Da, nema limuna, nema tartara, nema umaka, ničega!! Samo lignje koje ne prekrivaju ni pola tanjura i po dnu smrvljeni komadići od pohanja!!
Gubimo živce, ali nadamo se barem da su ukusne, to nam je zadnja nada.
I zamisli, ne da nisu ukusne, nego su to bile najodvratnije lignje koje smo ikada jeli, tvrde, žilave, u starom ulju pečene, bez okusa.
Doslovno se nisu dale prožvakat, bilo je jasno da su stare, smrznute, i da definitivno nisu jadranske.
Pomfrit naravno očajan, nismo više ni očekivali, smrznut, iz ustajalog ulja, bezukusan. Salata očajna.
Iako se gotovo nikada ne žalimo, ovaj put upitamo konobara za knjigu žalbi i objektivno upozorimo na užasnu kvalitetu hrane i ulsuge, a konobar odgovara da knjiga žalbe ne postoji i da su lignje takve jer su jadranske. Na to smo se mogli samo nasmijat…
Sumnjam da vi ne znate kakvu hranu servirate, ali ovo je sramota za vas i za vaš turizam. Vaši djelatnici su nas mogli upozoriti da je hrana loša, stara i pečena prije 3 dana, pa bismo odustali od ručka.
U prilogu vam šaljem slike da potkrijepim svoje tvrdnje.
S poštovanjem.
Voditelj restorana Hrvoje Žaja, ubrzo je odgovorio na pritužbu
Poštovani,
Prigovor podnesena putem e-maila zakonom vrijedi kao i pisani prigovor podnesen u restoranu
ili putem pošte na adresu sjedišta firme što vam ujedno stoji istaknuto pokraj svake kase a mi smo vam dužni odgovoriti u roku sedam dana.
Što se tiče vaše žalbe u vezi liganja ja vam mogu reći da se svakog dana sprema sviježa hrana a posebno petkom se sprema riblja ponuda kao i gulaš od liganja a ne brudet kojega ste komentirali a da ga niste ni provali. Salata koju ste jeli je iz OPG-a EKO uzgoj što vam možemo potvrditi otkupnim blokovima. Ulje u fritezama se mijenja redovito što se i vidi po boji krumpira na vašim slikama jer da je bilo staro i krumpir bi poprimio tamnu boju. Cijenik vam stoji na ulazu gdje se jasno istaknuta cijena svakog jela zasebno. Na kraju ponuđeno vam je da zamjenite jelo, ponuđen vam je povrat novca, više puta vam je upućena isprika ali koliko vidim vama je samo važno nekoga oblatiti.
Sa poštovanjem,
Hrvoje Žaja
voditelj
U ovom slučaju ne iznenađuje da je spor nastao upravo oko lignji. Smrznute lignje, posebno patagonske, jedan su od omiljenih ugostiteljskih artikala, jer se puno prodaju i omogućavaju velike marže. Mala paleta s pet paketa od 5 kilograma ovih lignji u veleprodaji za HoReCu košta oko 40 kuna. Prosječna cijena porcije od 200 g prženih lignji u većini restorana na Jadranu kreće se od 75 do 90 kuna.
